1. Iza toga reče Gospod Isusu: ne boj se i ne plaši se; uzmi sa sobom sav narod što je za boj, pa ustani i idi na Gaj; evo predadoh ti u ruke cara Gajskoga i narod njegov i grad njegov i zemlju njegovu. 5.Moj. 1, 21. 5.Moj. 7, 18. Isu. 1, 9. Isu. 2, 11. Isu. 6, 2. Psal. 44, 3.
  2. I učini s Gajem i carem njegovijem kako si učinio s Jerihonom i njegovijem carem; ali plijen iz njega i stoku njegovu razgrabite za se. Namjesti zasjedu iza grada. 5.Moj. 20, 14. Isu. 6, 21.
  3. I usta Isus i sav narod što bješe za boj, da idu na Gaj; i izabra Isus trideset tisuća junaka, i posla ih noću;
  4. I zapovjedi im govoreći: gledajte vi koji ćete biti u zasjedi iza grada, da ne budete vrlo daleko od grada, nego budite svi gotovi. Sud. 20, 29.
  5. A ja i sav narod što je sa mnom primaknućemo se ka gradu; pa kad oni izidu pred nas, mi ćemo kao i prije pobjeći ispred njih. Sud. 20, 32.
  6. Te će oni poći za nama dokle ih ne odvojimo od grada, jer će reći: bježe ispred nas kao i prije. I mi ćemo bježati ispred njih.
  7. Tada vi izidite iz zasjede i istjerajte iz grada što bude ostalo. Jer će vam ga dati Gospod Bog vaš u ruke.
  8. A kad uzmete grad, zapalite ga ognjem; po riječi Gospodnjoj učinite. Eto, zapovjedio sam vam. Isu. 1, 16. Sud. 20, 38. 2.Sam. 13, 28.
  9. Tako ih posla Isus, i oni otidoše u zasjedu, i stadoše između Vetilja i Gaja, sa zapada Gaju; a Isus prenoći onu noć među narodom.
  10. A ujutru usta Isus rano i prebroji narod, pa pođe sa starješinama Izrailjevijem pred narodom na Gaj. 1.Moj. 22, 3. 4.Moj. 1, 43. Isu. 3, 1. Isu. 6, 12. Isu. 7, 16. Psal. 101, 8. Psal. 119, 60. Prop. 9, 10. Jer. 21, 12.
  11. I sva vojska što bješe s njim pođe i primakavši se dođoše prema gradu i stadoše u oko sa sjevera Gaju; a bijaše dolina između njih i Gaja.
  12. I uze oko pet tisuća ljudi, i namjesti ih u zasjedu između Vetilja i Gaja, sa zapada gradu Gaju.1.Moj. 12, 8. 1.Moj. 28, 19. Sud. 1, 22.
  13. I kad se namjesti sav narod, sva vojska, što bijaše sa sjevera gradu i što bijaše u zasjedi sa zapada gradu, izide Isus onu noć usred doline.
  14. I kad to vidje car Gajski, ljudi u gradu pohitješe i uraniše; i izidoše onaj čas u polje pred Izrailja u boj, car i sav narod njegov. A ne znađaše da ima zasjeda za njim iza grada. Sud. 20, 34. Prop. 9, 12. Mat. 24, 39. Mat. 24, 50. 1.Sol. 5, 1. 2.Pet. 2, 3.
  15. Tada Isus i sav Izrailj, kao da ih pobiše, nagoše bježati k pustinji. Isu. 15, 61. Isu. 16, 1. Isu. 18, 12. Sud. 20, 32.
  16. A oni sazvaše sav narod što bješe u gradu da ih tjeraju. I tjeraše Isusa, i odvojiše se od svoga grada. 2.Moj. 14, 3. Sud. 20, 31. Psal. 9, 16.
  17. I ne osta niko u Gaju ni u Vetilju da ne pođe za Izrailjem; i ostaviše grad otvoren, i tjerahu Izrailja.
  18. Tada reče Gospod Isusu: digni zastavu što ti je u ruci prema Gaju, jer ću ti ga dati u ruke. I podiže Isus zastavu što mu bješe u ruci prema gradu. 5.Moj. 7, 23. 5.Moj. 9, 3. 5.Moj. 31, 5. Isu. 1, 5. Jer. 49, 3.
  19. A oni što bijahu u zasjedi odmah ustaše sa svojega mjesta, i potrčaše čim on podiže ruku svoju, i uđoše u grad i uzeše ga, i brzo zapališe grad ognjem.
  20. A kad se Gajani obazreše, a to dim od grada dizaše se do neba, i ne imahu kuda bježati ni tamo ni amo; a narod koji bježaše u pustinju povrati se na one koji ga tjerahu. Sud. 20, 40.
  21. I Isus i sav Izrailj vidjevši da je zasjeda njihova uzela grad i gdje se diže dim od grada, vratiše se i udariše na Gajane.
  22. A oni iz grada izidoše pred njih, te bijahu među Izrailjcima odovud i odonud, i pobiše ih tako da nijedan ne osta živ niti uteče. 3.Moj. 27, 29. 5.Moj. 7, 2. Jov 20, 5. Luka 17, 26. 1.Sol. 5, 3.
  23. A cara Gajskoga uhvatiše živa i dovedoše k Isusu.
  24. A kad pobiše Izrailjci sve Gajane u polju, u pustinji, kuda ih goniše, i padoše svi od oštroga mača, te se istrijebiše, onda se vratiše svi Izrailjci u Gaj, i isjekoše što još bješe u njemu oštrijem mačem.
  25. A svijeh što izgiboše onaj dan, i ljudi i žena, bješe dvanaest tisuća, samijeh Gajana.
  26. I Isus ne spusti ruke svoje, koju bješe podigao sa zastavom, dokle ne pobiše sve stanovnike Gajske.
  27. Samo stoku i plijen iz grada onoga razgrabiše Izrailjci za se, kao što bješe Gospod zapovjedio Isusu. 4.Moj. 31, 22. 4.Moj. 31, 26. Mat. 20, 15.
  28. I Isus spali Gaj, i obrati ga u gomilu vječnu, i u pustoš do današnjega dana. 5.Moj. 13, 16. 2.Car. 19, 25. Isa. 17, 1. Jer. 9, 11.
  29. A cara Gajskoga objesi na drvo i ostavi do večera; a o zahodu sunčanom zapovijedi Isus te skidoše tijelo njegovo s drveta i baciše pred vrata gradska, i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.5.Moj. 21, 23. Isu. 7, 26. Isu. 10, 26. Isu. 10, 27. 2.Sam. 18, 17. Psal. 107, 40.
  30. Tada Isus načini oltar Gospodu Bogu Izrailjevu na gori Evalu, 1.Moj. 8, 20. 2.Moj. 20, 24. 5.Moj. 27, 4.
  31. Kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji sinovima Izrailjevim, kao što piše u knjizi zakona Mojsijeva, oltar od cijeloga kamenja, preko kojega nije prevučeno gvožđe; i prinesoše na njemu žrtve paljenice Gospodu, i prinesoše žrtve zahvalne. 2.Moj. 20, 24. 2.Moj. 20, 25. 5.Moj. 27, 5.
  32. I prepisa ondje na kamenju zakon Mojsijev, koji je napisao sinovima Izrailjevijem. 5.Moj. 27, 2. 5.Moj. 27, 3. 5.Moj. 27, 8.
  33. I sav Izrailj i starješine njegove i upravitelji i sudije njegove stadoše s obje strane kovčega, prema sveštenicima Levitima, koji nošahu kovčeg zavjeta Gospodnjega, i stranac i domorodac; polovina prema gori Garizinu a polovina prema gori Evalu, kao što bješe zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji da blagoslovi narod Izrailjev najprije. 3.Moj. 24, 22. 4.Moj. 15, 16. 5.Moj. 11, 29. 5.Moj. 31, 9. 5.Moj. 31, 25.
  34. I potom pročita sve riječi zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi zakona. 5.Moj. 29, 20. 5.Moj. 31, 11. Nem. 8, 3.
  35. Ne bi ni jedne riječi od svega što je Mojsije napisao, koje ne pročita Isus pred svijem zborom Izrailjevim, i ženama i djecom i strancima koji iđahu među njima. 5.Moj. 31, 12. Zah. 8, 23.