1. I dopade dio plemenu Manasijinu, a on bješe prvenac Josifov; Mahiru prvencu Manasijinu ocu Galadovu, jer bješe čovjek junak, zato mu dopade Galad i Vasan; 1.Moj. 41, 51. 1.Moj. 46, 20. 1.Moj. 48, 18. 1.Moj. 50, 23. 5.Moj. 3, 15. 1.Dnev. 7, 14.
  2. Dobiše dio i ostali sinovi Manasijini po porodicama svojim, sinovi Avijezerovi, i sinovi Helekovi, i sinovi Azrilovi, i sinovi Sihemovi, i sinovi Eferovi, i sinovi Semidini. To su sinovi Manasije sina Josifova; ljudi po porodicama svojim. 4.Moj. 26, 29. 4.Moj. 26, 32. 1.Dnev. 7, 18.
  3. A Salpad sin Efera sina Galada sina Mahira sina Manasijina nije imao sinova nego kćeri; i ovo su imena kćerima njegovijem: Mala i Nuja, Egla, Melha i Tersa.
  4. I one dođoše pred Eleazara sveštenika i pred Isusa sina Navina i pred knezove, i rekoše: Gospod je zapovjedio Mojsiju da nam se dade našljedstvo među braćom našom. I dade im Isus po zapovijesti Gospodnjoj našljedstvo među braćom oca njihova. 4.Moj. 27, 6. Isu. 14, 1.
  5. I dopade Manasiji deset dijelova, osim zemlje Galadske i Vasanske, koje su s onu stranu Jordana. Isu. 22, 7.
  6. Jer kćeri Manasijine dobiše našljedstvo među sinovima njegovijem, a zemlja Galadska dopade drugim sinovima Manasijinim. 4.Moj. 26, 29.
  7. A međa Manasijina bješe od Asira k Mihmeti, koja je prema Sihemu, potom ide ta međa nadesno k stanovnicima En-Tafujskim. Isu. 16, 6.
  8. A Manasijina je zemlja Tafujska, ali Tafuja na međi Manasijinoj pripada sinovima Jefremovijem. Isu. 12, 17. Isu. 15, 34. Isu. 16, 8.
  9. Odatle slazi međa na potok Kanu, s južne strane toga potoka; i gradovi su Jefremovi među gradovima Manasijinim; a međa je Manasijina sa sjeverne strane potoka i izlazi na more. Isu. 16, 8.
  10. S juga je Jefremovo, a sa sjevera Manasijino, a more im je međa; i s Asirom graniče na sjeveru a s Isaharom na istoku.
  11. Jer je Manasijino u plemenu Isaharovu i Asirovu: Vet-San sa selima svojim, i Ivleam sa selima svojim, i Dorani sa selima svojim, i En-Dorani sa selima svojim, i Tanašani sa selima svojim, i Megiđani sa selima svojim; ta tri kraja.Isu. 16, 9. 1.Sam. 31, 10. 1.Car. 4, 12. 1.Dnev. 7, 29. Jer. 49, 2.
  12. Ali sinovi Manasijini ne mogoše izagnati Hananeja iz tijeh gradova, nego Hananeji stadoše živjeti u toj zemlji.2.Moj. 23, 29.
  13. Ali kad ojačaše sinovi Izrailjevi, udariše danak na Hananeje, ali ih ne izagnaše.Isu. 16, 10.
  14. A sinovi Josifovi rekoše Isusu govoreći: zašto si nam dao u našljedstvo jedan dio i jedno uže, kad je nas množina i Gospod nas je blagoslovio dovde? 1.Moj. 48, 19. 1.Moj. 48, 22. Isu. 16, 4.
  15. A Isus im reče: kad vas je množina, idite u šumu, i ondje okrčite sebi u zemlji Ferezejskoj i Rafajskoj, ako vam je tijesna gora Jefremova.
  16. A sinovi Josifovi rekoše: neće nam biti dosta ova gora; a svi Hananeji koji žive u dolini imaju gvozdena kola; i oni koji su u Vet-Sanu i u selima njegovijem i oni koji su u dolini Jezraelskoj. Isu. 19, 18. Sud. 1, 19. Sud. 6, 33. 1.Car. 4, 12. 1.Car. 18, 46. Os. 1, 5.
  17. A Isus reče domu Josifovu, Jefremu i Manasiji, govoreći: velik si narod i silan si, nećeš imati jednoga dijela.
  18. Nego gora neka bude tvoja; ako je šuma, isijeci je, pak ćeš imati međe njezine; jer ćeš izagnati Hananeje, ako i imaju gvozdena kola, ako i jesu jaki. Isu. 11, 4. Isu. 13, 6. Rim. 8, 31. Jevr. 13, 6.