1. Ne tražite, braćo moja, da budete mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osuđeni, Mat. 23, 8. Luka 6, 37. 1.Pet. 5, 3.
2. Jer svi pogrješujemo mnogo puta. Ali ko u riječi ne pogrješuje, onaj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.1.Car. 8, 46. Psal. 34, 13. Prič. 20, 9. Prop. 7, 20. Mat. 12, 37. 1.Pet. 3, 10. 1.Jov. 1, 8.
3. Jer gle, i konjma mećemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.
4. Gle i lađe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreću se malom krmicom kuda hoće onaj koji upravlja.
5. A tako je i jezik mali ud, i mnogo čini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže. Jer. 14, 15.
6. I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi među našijem udima, poganeći sve tijelo, i paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla.Psal. 57, 4. Prič. 26, 20. Mat. 15, 11. Mat. 15, 18. Mar. 7, 15. Mar. 7, 20. Mar. 7, 23.
7. Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu;
8. A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga. Prič. 10, 32.
9. Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu. 1.Moj. 1, 26. 1.Kor. 11, 7.
10. Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva. Jer. 6, 7.
11. Eda li može izvor iz jedne glave točiti slatko i grko?
12. Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode.
13. Ko je među vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti. Gal. 6, 4.
14. Ako li imate grku zavist i svađu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu. Rim. 13, 13.
15. Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Fil. 3, 19. VB
16. Jer gdje je zavist i svađa ondje je nesloga i svaka zla stvar. 1.Kor. 3, 3.
17. A koja je premudrost odozgo ona je najprije čista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna. 1.Kor. 2, 6. 1.Pet. 1, 22.
18. A plod pravde u miru sije se onima koji mir čine. Mat. 5, 9.