1. Ti dakle, sine moj, jačaj u blagodati Isusa Hrista; Psal. 68, 35. Ef. 1, 19. Kol. 1, 11. 1.Tim. 1, 2. 2.Tim. 1, 2.
  2. I što si čuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji će biti vrijedni i druge naučiti. 1.Tim. 1, 18.
  3. Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista; 2.Sam. 11, 11.
  4. Jer se nikakav vojnik ne zapleće u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi. 1.Kor. 9, 25.
  5. Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje.
  6. Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda. Prič. 27, 18. 1.Kor. 9, 10.
  7. Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu.
  8. Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanđelju mojemu, Luka 1, 32. Dela. 2, 30. Rim. 2, 16. 1.Kor. 15, 3.
  9. U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zločinac; ali se riječ Božija ne veže. Ef. 3, 1.
  10. Zato trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vječnom. 2.Kor. 1, 6.
  11. Istinita je riječ: ako s njim umrijesmo, to ćemo s njim i oživljeti. Rim. 6, 5. Rim. 6, 8. 1.Tim. 1, 15.
  12. Ako trpimo, s njim ćemo i carovati. Ako se odrečemo, i on će se nas odreći. Mat. 10, 33. Mar. 8, 38. Luka 12, 9. 1.Pet. 4, 13.
  13. Ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreći. 4.Moj. 23, 19. Isa. 25, 1. Mat. 24, 35. Rim. 3, 3.
  14. Ovo napominji, i posvjedoči pred Gospodom da se ne prepiru, koje ništa ne pomaže, nego smeta one koji slušaju. 1.Tim. 1, 4. 1.Tim. 5, 21. 2.Tim. 4, 1. Tit. 3, 9.
  15. Postaraj se da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja riječju istine.
  16. A poganijeh praznijeh razgovora kloni se; jer najviše pomažu u bezbožnosti, 1.Tim. 4, 7. Tit. 1, 14.
  17. I riječ njihova kao živina toči: među kojima je Imenej i Filit, 1.Tim. 1, 20.
  18. Koji u istini pogriješiše govoreći da je vaskrsenije već bilo; i smetaju vjeru nekijeh. 1.Kor. 15, 12.
  19. Tvrdo dakle stoji temelj Božij imajući ovaj pečat: pozna Gospod svoje; i: da otstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje. Prič. 10, 25. Naum 1, 7. Mat. 7, 25. Ef. 2, 20. 1.Jov. 2, 19.
  20. A u velikome domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedni za čast, a jedni za sramotu. Rim. 9, 21. Rim. 9, 23.
  21. Ako dakle ko očisti sebe od ovoga, biće sud za čast, osvećen, i potreban domaćinu, pripravljen za svako dobro djelo.
  22. Bježi od želja mladosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira, sa svima koji prizivlju Gospoda od čistoga srca;
  23. A ludijeh i praznijeh zapitkivanja kloni se znajući da rađaju svađe. Mat. 22, 28.
  24. A sluga Gospodnji ne treba da se svađa, nego da bude krotak k svima, poučljiv, koji nepravdu može podnositi,
  25. I s krotošću poučavati one koji se protive: eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine,
  26. I da se iskopaju iz zamke đavola, koji ih je ulovio žive za svoju volju. PH