1. Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud; 1.Sol. 1, 9.
  2. Nego postradavši prije i osramoćeni bivši, kao što znate, u Filibi, oslobodismo se u Bogu svojemu kazivati vama jevanđelje Božije s velikom borbom. Dela. 16, 22. Dela. 17, 2.
  3. Jer utjeha naša nije od prijevare, ni od nečistote, ni u lukavstvu;
  4. Nego kako nas okuša Bog da smo vjerni da primimo jevanđelje, tako govorimo, ne kao ljudima ugađajući nego Bogu koji kuša srca naša. Prič. 17, 3. 1.Kor. 4, 15. Gal. 1, 10. Tit. 1, 3.
  5. Jer nigda iz laskanja ne govorismo k vama, kao što znate, niti iz uzroka lakomstva: Bog je svjedok;
  6. Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugijeh. Jovan 5, 41.
  7. Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli; ali bismo krotki među vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu.
  8. Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo jevanđelje Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omiljeli. Rim. 1, 11. 2.Kor. 12, 15.
  9. Jer pamtite, braćo, trud naš i posao: jer dan i noć radeći da ne dosadimo nijednome od vas, propovijedasmo vam jevanđelje Božije. 2.Kor. 11, 9.
  10. Vi ste svjedoci i Bog kako sveti i pravedni i bez krivice bismo vama koji vjerujete,
  11. Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju
  12. Molismo i utješavasmo, i svjedočismo vam da živite kao što se pristoji Bogu, koji vas je prizvao u svoje carstvo i slavu. Gal. 5, 16. Ef. 4, 1. 1.Sol. 4, 12. 1.Pet. 1, 15.
  13. Toga radi i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što vi primivši od nas riječ čuvenja Božijega primiste ne kao riječ čovječiju, nego (kao što zaista jest) riječ Božiju, koja i čini u vama koji vjerujete. Mat. 10, 40. Luka 5, 1. Rim. 10, 17. Jevr. 4, 12.
  14. Jer vi, braćo, prođoste kao crkve Božije koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer tako i vi postradaste od svojega roda kao i oni od Jevreja, Dela. 17, 5. Gal. 1, 22. Jevr. 10, 33.
  15. Koji ubiše i Gospoda Isusa i proroke njegove, i koji nas istjeraše, i Bogu ne ugodiše, i koji se svijem ljudima protive, Mat. 5, 12. Mar. 12, 5. Dela. 7, 52.
  16. I zabranjuju nam kazivati neznabošcima da se spasu; da ispune grijehe svoje svagda; ali napošljetku dođe gnjev na njih. 1.Moj. 15, 16. Plač. 4, 18. Dan. 8, 23. Mat. 23, 31. Mat. 24, 6. Luka 11, 52. Dela. 13, 50. Dela. 14, 19. Dela. 17, 5.
  17. A mi, braćo, osirotjevši za vama neko vrijeme licem a ne srcem, većma hićasmo da vidimo lice vaše s velikom željom. Kol. 2, 5.
  18. Zato šćadijasmo da dođemo k vama, ja Pavle jednom i drugom, i zabrani nam sotona. Rim. 1, 13.
  19. Jer ko je naš nad ili radost, ili vijenac slave? Nijeste li i vi pred Gospodom našijem Isusom Hristom o njegovu dolasku? 1.Sol. 3, 13. Otkr. 1, 7.
  20. Jer ste vi naša slava i radost.