1. Držite i tvorite sve zapovijesti koje vam ja zapovijedam danas, da biste živi bili i umnožili se, i da biste ušli u zemlju za koju se Gospod zakleo ocima vašim, i da biste je naslijedili.
2. I opominji se svega puta kojim te je vodio Gospod Bog tvoj četrdeset godina po pustinji, da bi te namučio i iskušao, da se zna šta ti je u srcu, hoćeš li držati zapovijesti njegove ili nećeš. 2.Dnev. 32, 31. Psal. 136, 16. Amos 2, 10. Jovan 2, 25. ČV
3. I mučio te je, i glađu te morio; ali te je opet hranio manom, za koju ti nijesi znao ni oci tvoji, da bi ti pokazao da čovjek ne živi o samom hljebu nego o svemu što izlazi iz usta Gospodnjih.2.Moj. 16, 2. 5.Moj. 29, 6. Psal. 78, 24. Psal. 104, 29. Mat. 4, 4. 1.Kor. 10, 3. Jevr. 13, 5. ČV
4. Odijelo tvoje ne ovetša na tebi niti noga tvoja oteče za ovijeh četrdeset godina; 5.Moj. 29, 5. Nem. 9, 21.
5. Zato poznaj u srcu svom da te Gospod Bog tvoj gaji kao što čovjek gaji svoje dijete. Psal. 89, 32. Prič. 3, 12. Jevr. 12, 5. Otkr. 3, 19.
6. I drži zapovijesti Gospoda Boga svojega hodeći putovima njegovijem i bojeći se njega.
7. Jer Gospod Bog tvoj uvešće te sada u dobru zemlju, u zemlju u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, što izviru po dolinama i po brdima; 5.Moj. 11, 11. Jezek. 19, 10.
8. U zemlju izobilnu pšenicom i ječmom i vinovom lozom i smokvama i šipcima, zemlju izobilnu maslinom, od koje biva ulje, i medom;
9. U zemlju, gdje nećeš sirotinjski jesti hljeba, gdje ti neće ništa nedostajati; u zemlju, gdje je kamenje gvožđe i gdje ćeš iz brda njezinijeh sjeći mjed.
10. Ješćeš i bićeš sit, pa blagosiljaj Gospoda Boga svojega za dobru zemlju koju ti da. Psal. 103, 2. 1.Kor. 10, 31. 1.Tim. 4, 3.
11. I čuvaj se da ne zaboraviš Gospoda Boga svojega bacivši u nemar zapovijesti njegove i zakone njegove i uredbe njegove, koje ti ja zapovijedam danas.
12. I kad uzjedeš i nasitiš se, i dobre kuće načiniš i u njima staneš živjeti, 5.Moj. 8, 10. Prič. 30, 9.
13. I kad se goveda tvoja i ovce tvoje naplode, i kad ti se namnoži srebro i zlato, i što god imaš kad ti se namnoži,
14. Nemoj da se ponese srce tvoje i zaboraviš Gospoda Boga svojega, koji te je izveo iz zemlje Misirske, iz kuće ropske; Psal. 106, 21. 1.Kor. 4, 7.
15. Koji te je vodio preko one pustinje velike i strašne gdje žive zmije vatrene i skorpije, gdje je suša a nema vode; koji ti je izveo vodu iz tvrdoga kamena; 4.Moj. 20, 11. 4.Moj. 21, 6. Jov 28, 9. Isa. 63, 12. Os. 13, 5.
16. Koji te je hranio u pustinji manom, za koju ne znaše oci tvoji, da bi te namučio i iskušao te, i najposlije da bi ti dobro učinio. 2.Moj. 16, 15. Jer. 24, 5. Rim. 8, 28. 2.Kor. 4, 17. Jevr. 12, 11. 1.Pet. 1, 7.
17. Niti govori u srcu svojem: moja snaga, i sila moje ruke dobavila mi je ovo blago. 5.Moj. 9, 4.
18. Nego se opominji Gospoda Boga svojega; jer ti on daje snagu da dobavljaš blago, da bi potvrdio zavjet svoj, za koji se zakleo ocima tvojim, kao što se vidi danas. Prič. 10, 22. Os. 2, 8.
19. Ako li zaboraviš Gospoda Boga svojega, i pođeš za drugim bogovima i njima staneš služiti i klanjati se, svjedočim vam danas da ćete zacijelo propasti,
20. Propašćete kao narodi koje Gospod potire ispred vas, jer ne poslušaste glasa Gospoda Boga svojega. Plač. 1, 1. Dan. 9, 12. Zah. 1, 6.