1. I zapovjedi Mojsije sa starješinama Izrailjevijem narodu govoreći: držite sve ove zapovijesti koje vam ja danas zapovijedam.
  2. I kad prijeđeš preko Jordana u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, podigni sebi kamenje veliko i namaži ga krečem. Isu. 4, 1. Isu. 4, 3. Isu. 8, 32.
  3. I napiši na njemu sve riječi ovoga zakona, kad prijeđeš da uđeš u zemlju koju ti daje Gospod Bog tvoj, u zemlju gdje teče mlijeko i med, kao što ti je kazao Gospod Bog otaca tvojih. Isu. 8, 32.
  4. Kada dakle prijeđeš preko Jordana, podigni to kamenje, za koje ti zapovijedam danas, na gori Evalu, i namaži ga krečem. 5.Moj. 11, 29. Isu. 8, 30.
  5. I načini ondje oltar Gospodu Bogu svojemu, oltar od kamenja, ali ga nemoj gvožđem tesati. 2.Moj. 20, 25. Isu. 8, 31.
  6. Od cijela kamenja načini oltar Gospodu Bogu svojemu, i na njemu prinesi Gospodu Bogu svojemu žrtve paljenice.
  7. Prinesi i zahvalne žrtve, i jedi ih ondje, i veseli se pred Gospodom Bogom svojim.
  8. I napiši na tom kamenju sve riječi ovoga zakona dobro i razgovijetno. Avak. 2, 2.
  9. I reče Mojsije i sveštenici Leviti svemu Izrailju govoreći: pazi i čuj Izrailju, danas si postao narod Gospoda Boga svojega.
  10. Zato slušaj glas Gospoda Boga svojega, i tvori zapovijesti njegove i uredbe njegove, koje ti ja danas zapovijedam.
  11. I zapovjedi Mojsije u onaj dan narodu govoreći:
  12. Ovi neka stanu da blagosiljaju narod na gori Garizinu, kad prijeđete preko Jordana: Simeun, Levije, Juda, Isahar, Josif i Venijamin. 5.Moj. 11, 29. Sud. 9, 7.
  13. A ovi neka stanu da proklinju na gori Evalu: Ruvim, Gad, Asir, Zavulon, Dan i Neftalim.
  14. I neka progovore Leviti glasovito i reku svjema u Izrailju:5.Moj. 33, 10. Isu. 8, 33. Nem. 8, 7. Dan. 9, 11. Mal. 2, 7.
  15. Proklet da je čovjek koji bi načinio lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Gospodom, djelo ruku umjetničkih, ako bi i na skrivenu mjestu metnuo. A sav narod odgovarajući neka reče: amin. 2.Moj. 20, 4. 3.Moj. 19, 4. 3.Moj. 26, 1. 4.Moj. 5, 22. 5.Moj. 4, 16. 5.Moj. 4, 23. 1.Dnev. 16, 36. Isa. 44, 9. Jer. 11, 5. Os. 13, 2. 1.Kor. 14, 16.
  16. Proklet da je koji bi ružio oca svojega ili mater svoju. A sav narod neka reče: amin. 2.Moj. 20, 12. 3.Moj. 19, 3.
  17. Proklet da je koji bi pomakao među bližnjega svojega. A sav narod neka reče: amin.Prič. 22, 28.
  18. Proklet da je koji bi zaveo slijepca s puta. A sav narod neka reče: amin. 3.Moj. 19, 14. Jov 29, 15. Prič. 28, 10. Mat. 15, 14. Otkr. 2, 14.
  19. Proklet da je koji bi izvrnuo pravicu došljaku, siroti ili udovici. A sav narod neka reče: amin. 2.Moj. 22, 21. 5.Moj. 10, 18. Mal. 3, 5. Jovan 18, 31.
  20. Proklet da je koji bi obležao ženu oca svojega, te otkrio skut oca svojega. A sav narod neka reče: amin. 3.Moj. 18, 8. 1.Kor. 5, 1.
  21. Proklet da je koji bi obležao kakvo god živinče. A sav narod neka reče: amin. 3.Moj. 20, 15.
  22. Proklet da je koji bi obležao sestru svoju, kćer oca svojega ili kćer matere svoje. A sav narod neka reče: amin. 2.Sam. 13, 1.
  23. Proklet da je koji bi obležao taštu svoju. A sav narod neka reče: amin.
  24. Proklet da je koji bi ubio bližnjega svojega iz potaje. A sav narod neka reče: amin. 3.Moj. 24, 17. 4.Moj. 35, 31.
  25. Proklet da je koji bi primio kakav poklon da ubije čovjeka prava. A sav narod neka reče: amin. 2.Moj. 23, 7. 5.Moj. 10, 17. Psal. 15, 5.
  26. Proklet da je koji ne bi ostao na riječima ovoga zakona, i tvorio ih. A sav narod neka reče: amin. Psal. 119, 21. Jer. 11, 3. Gal. 3, 10. Gal. 5, 3.