1. Potom se vratismo, i idosmo u pustinju k Crvenome Moru, kao što mi zapovjedi Gospod, i obilazismo goru Sir dugo vremena.
  2. I reče mi Gospod:
  3. Dosta ste obilazili tu goru, obrnite se na sjever.
  4. I zapovjedi narodu i reci: sada ćete prijeći preko međe braće svoje, sinova Isavovih, koji žive u Siru; i oni će vas se bojati, ali se i vi dobro čuvajte.2.Dnev. 20, 10.
  5. Nemojte zametati boja s njima, jer vam neću dati zemlje njihove ni stope, jer sam dao Isavu goru Sir u našljedstvo.1.Moj. 36, 8. 5.Moj. 32, 8. Isu. 24, 4. Psal. 115, 3. Dan. 4, 32. Dan. 4, 35. Dela. 17, 26.
  6. Jela kupujte od njih za novce, i jedite; i vodu kupujte od njih za novce, i pijte. 4.Moj. 20, 19.
  7. Jer te je Gospod Bog tvoj blagoslovio u svakom poslu ruku tvojih; i zna put tvoj po ovoj velikoj pustinji, i ovo četrdeset godina bijaše s tobom Gospod Bog tvoj, i ništa ti nije nedostajalo.
  8. I prođosmo braću svoju, sinove Isavove, koji žive u Siru, poljem od Elata i od Gesion-Gavera; i odande savivši udarismo preko pustinje Moavske. 1.Car. 9, 26. 2.Car. 14, 22.
  9. I Gospod mi reče: nemoj pakostiti Moavcima ni zametati boja s njima, jer ti neću dati zemlje njihove u našljedstvo; jer dadoh sinovima Lotovijem u našljedstvo Ar.1.Moj. 19, 36. 4.Moj. 21, 28. Sud. 11, 15. Psal. 83, 8.
  10. (Pređe življahu ondje Emeji, narod velik i jak i visok kao Enakimi; 1.Moj. 14, 5. 4.Moj. 13, 23. 5.Moj. 9, 2.
  11. O njima se mislilo da su divovi kao i Enakimi; ali ih Moavci zvahu Emeji.
  12. I Horeji življahu pređe u Siru, ali ih sinovi Isavovi istjeraše i istrijebiše ispred sebe i naseliše se na njihovo mjesto, kao što učini Izrailj u zemlji svojega našljedstva, koje mu dade Gospod.) 1.Moj. 14, 6. 1.Moj. 36, 20.
  13. A sada ustanite i prijeđite preko potoka Zareda. I prijeđosmo preko potoka Zareda.
  14. A vremena za koje idosmo od Kadis-Varnije pa dokle prijeđosmo preko potoka Zareda, bješe trideset i osam godina, dokle ne izumrije u okolu sav onaj naraštaj, ljudi za vojsku, kao što im se bješe zakleo Gospod. 4.Moj. 14, 33. 4.Moj. 26, 64. 5.Moj. 1, 34. 5.Moj. 1, 46. Psal. 78, 33. Psal. 90, 3.
  15. Jer i ruka Gospodnja bijaše protivu njih potirući ih iz okola dokle ne pomriješe. 1.Sam. 5, 6. 1.Sam. 5, 9. 1.Sam. 5, 11. 1.Sam. 7, 13. Psal. 78, 33. Psal. 95, 10. Jevr. 4, 1.
  16. I kad svi ti ljudi za vojsku pomriješe u narodu, Isu. 5, 6.
  17. Reče mi Gospod govoreći:
  18. Ti ćeš danas prijeći preko međe Moavske kod Ara;
  19. I doći ćeš blizu sinova Amonovijeh; nemoj im pakostiti ni zametati boja sa njima, jer ti neću dati zemlje Amonske u našljedstvo, jer je dadoh sinovima Lotovim u našljedstvo. 1.Moj. 19, 38. Sud. 11, 15.
  20. (I za nju se mislilo da je zemlja divovska; u njoj pređe življahu divovi, koje Amonci zvahu Zamzumi. 1.Moj. 14, 5.
  21. Bijahu narod velik i jak i visok kao Enakimi; ali ih istrijebi Gospod ispred njih, te oni preuzeše zemlju njihovu i naseliše se na njihovo mjesto;
  22. Kao što učini sinovima Isavovijem, koji življahu u Siru, jer istrijebi Horeje ispred njih, i preuzeše zemlju njihovu i ostaše na njihovu mjestu do danas. 1.Moj. 36, 8. Jov 12, 23.
  23. I Aveje, koji življahu u Asirotu pa do Gaze, istrijebiše Kaftoreji, koji izađoše od Kaftora, i naseliše se na njihovo mjesto.) 1.Moj. 10, 14. Isu. 13, 3. Jer. 25, 20. Amos 9, 7. Sof. 2, 4.
  24. Ustanite, idite i prijeđite preko potoka Arnona; gle, dao sam ti u ruke Siona Amorejina cara Esevonskoga i zemlju njegovu; počni uzimati našljedstvo, i zavojšti na nj.4.Moj. 21, 13.
  25. Danas počinjem zadavati strah i trepet od tebe narodima pod cijelijem nebom; koji god čuju za te, drktaće i prepadaće se od tebe.2.Moj. 15, 14. 5.Moj. 11, 25.
  26. I poslah poslanike iz pustinje Kedamota k Sionu caru Esevonskom s mirnijem riječima govoreći:5.Moj. 20, 10. Jest. 9, 30.
  27. Da prijeđem preko tvoje zemlje; upravo ću putem ići, neću svrtati ni nadesno ni nalijevo. 4.Moj. 21, 21.
  28. Hranu da mi daješ za novce da jedem, i vodu za novce da mi daješ da pijem, samo da prođem pješice, 5.Moj. 23, 3.
  29. Kao što mi učiniše sinovi Isavovi koji žive u Siru, i Moavci, koji žive u Aru, dokle ne prijeđem preko Jordana u zemlju koju nam daje Gospod Bog naš. 5.Moj. 23, 3.
  30. Ali ne htje Sion car Esevonski pustiti da prođemo kroz njegovu zemlju, jer Gospod Bog tvoj učini te otvrdnu duh njegov i srce njegovo posta uporno, da bi ga predao u tvoje ruke, kao što se vidi danas. 2.Moj. 4, 21. 2.Moj. 10, 1. 4.Moj. 21, 23. Isu. 11, 20. Os. 4, 17.
  31. I reče mi Gospod: gledaj, počeh predavati tebi Siona i zemlju njegovu; počni uzimati zemlju njegovu da je naslijediš.
  32. I izide pred nas Sion i sav narod njegov na boj u Jasu.
  33. I dade nam ga Gospod Bog naš, i ubismo ga sa sinovima njegovijem i svijem narodom njegovijem. 2.Moj. 23, 31. 5.Moj. 7, 2. 5.Moj. 29, 7. Psal. 135, 10. Psal. 136, 18.
  34. I uzesmo tada sve gradove njegove, i pobismo ljude po svijem tijem gradovima, i žene i djecu, ne ostavismo živa nijednoga. 3.Moj. 27, 28. 5.Moj. 7, 2. 5.Moj. 7, 26. Isu. 7, 11. Isu. 9, 24. Isu. 11, 14. 1.Sam. 15, 3. 1.Sam. 15, 8.
  35. Samo stoku zaplijenismo za se i plijen što bješe po gradovima koje uzesmo.
  36. Od Aroira koji je na potoku Arnonu, i od grada koji je u dolini, pa do Galada ne bješe grada koji bi nam odolio: sve to dade nam Gospod Bog naš. 5.Moj. 3, 12. 5.Moj. 4, 48. Isu. 13, 9. Sud. 11, 26. 2.Sam. 24, 5. Psal. 44, 3. Jer. 48, 19.
  37. Samo k zemlji sinova Amonovih nisi pristupio niti ka kojemu kraju na potoku Javoku, ni ka gradovima u gori niti kojemu mjestu što je zabranio Gospod Bog naš. 1.Moj. 32, 22. 4.Moj. 21, 24. 5.Moj. 3, 16.