- Imajući dakle ovaka obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu. 3.Moj. 15, 8. Rim. 6, 15. 1.Jov. 3, 3. VB
- Primite nas, nikome ne učinismo nažao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne zanesosmo.2.Kor. 12, 17.
- Ne govorim na osuđenje, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo.
- Vrlo slobodno govorim k vama, mnogo se hvalim vama, napunio sam se utjehe, izobilan sam radošću pored sviju briga našijeh. 1.Kor. 1, 4. Fil. 2, 17.
- Jer kad dođosmo u Maćedoniju, nikaka mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah. 5.Moj. 32, 25. Jer. 20, 10. 2.Kor. 2, 13. 2.Kor. 4, 8.
- Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovijem. 2.Sol. 2, 16.
- A ne samo dolaskom njegovijem, nego i utjehom kojom se on utješi za vas kazujući vašu želju, vaše plakanje, vaše staranje za mene, tako da se još većma obradovah.
- Jer ako sam vas i ražalio poslanicom, ne kajem se, ako se i bijah raskajao: jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ražali vas. 2.Kor. 2, 4.
- Ali se sad radujem, ne što biste žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u čemu ne štetujete.
- Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenije pokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi. 1.Moj. 4, 13. 2.Sam. 12, 13. Prop. 7, 3. Jer. 31, 18. Mat. 26, 75. Mat. 27, 4. Mar. 6, 26.
- Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko učini staranje među vama? kakovo pravdanje, kaku nepovoljnost, kakav strah, kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? U svemu pokazaste se da ste čisti u djelu. Jer. 50, 4. Zah. 12, 10. 1.Tim. 5, 20. PH
- Jer ako vam i pisah, ne onoga radi koji je skrivio, niti onoga radi kome je krivo učinjeno, nego da se pokaže među vama staranje naše za vas pred Bogom.
- Zato se utješismo utjehom vašom; a još se većma obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov. Rim. 15, 32. 1.Kor. 16, 18.
- Jer što sam mu se za vas pohvalio, nijesam se posramio; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša k Titu istinita bi. 2.Sol. 1, 4.
- I srce je njegovo puno ljubavi k vama kad se opominje poslušanja sviju vas, kako ste ga sa strahom i drktanjem primili. 2.Kor. 2, 9. Fil. 2, 12.
- Radujem se dakle što se u svemu smijem osloniti na vas. 2.Sol. 3, 4. Filim. 1, 8. Filim. 1, 21.