1. Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja.
  2. Znam čovjeka u Hristu koji prije četrnaest godina (ili u tijelu, ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do trećega neba.Jezek. 11, 24. Dela. 14, 20. Dela. 22, 17. Rim. 16, 7. Rim. 16, 10. 2.Kor. 5, 17. Gal. 1, 22. 1.Sol. 4, 17. Otkr. 12, 5.
  3. I znam za takovog čovjeka (ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna)
  4. Da bi odnesen u raj, i ču neiskazane riječi kojijeh čovjeku nije slobodno govoriti. Luka 23, 43.
  5. Tijem ću se hvaliti, a sobom se neću hvaliti, već ako slabostima svojima. 2.Kor. 11, 30.
  6. Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili čuje što od mene. Dela. 9, 23. Dela. 13, 50. Dela. 17, 5. Dela. 21, 31.
  7. I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da me ćuša da se ne ponosim. Jezek. 28, 24. Luka 13, 16. Gal. 4, 13.
  8. Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene. 5.Moj. 3, 23. Mat. 26, 44.
  9. I reče mi: dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklem će se najslađe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova. 1.Moj. 32, 31. Prop. 7, 18. Isa. 40, 29. Mat. 28, 18. 1.Kor. 3, 5. Jevr. 2, 18. 1.Pet. 4, 14. 2.Pet. 2, 9.
  10. Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan. Dela. 16, 22. Rim. 5, 3. 2.Kor. 6, 5. 2.Kor. 7, 4. ČV
  11. Postadoh bezuman hvaleći se: vi me natjeraste: jer je trebalo da me vi hvalite; jer ni u čemu nijesam manji od prevelikijeh apostola, ako i jesam ništa.1.Kor. 3, 4. 2.Kor. 10, 11. 2.Kor. 13, 3. Gal. 2, 6.
  12. Jer znaci apostolovi učiniše se među vama u svakom trpljenju, u znacima i čudesima i silama. Rim. 15, 18.
  13. Jer šta je u čemu ste manji od ostalijeh crkava, osim samo što vam ja sam ne dosadih? Bacite na mene ovu krivicu. 1.Kor. 1, 7. 1.Kor. 9, 12.
  14. Evo sam gotov treći put da vam dođem, i ne dosađujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teći nego roditelji djeci. Prič. 19, 14. Dela. 20, 33. 1.Kor. 4, 14. 2.Kor. 11, 9. 2.Kor. 13, 1.
  15. A ja dragovoljno potrošiću i biću potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite. 2.Kor. 6, 12. Fil. 2, 17. 1.Sol. 2, 8.
  16. Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav budući dobih vas prijevarom. 2.Kor. 11, 9.
  17. Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama? 2.Kor. 7, 2.
  18. Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Ne hodismo li jednijem duhom? ne jednijem li stopama? 2.Kor. 8, 6. 2.Kor. 8, 18.
  19. Mislite li opet da vam se odgovaramo? Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je, ljubazni, za vaše popravljanje. Rim. 9, 1. 1.Kor. 10, 33. 2.Kor. 5, 12.
  20. Jer se bojim da kad po čem dođem neću vas naći kakove hoću, i ja ću se naći vama kakova me nećete: da kako ne budu svađe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune: 1.Kor. 4, 21.
  21. Da me opet kad dođem ne ponizi Bog moj u vas, i ne usplačem za mnogima koji su prije sagriješili i nijesu se pokajali za nečistotu i kurvarstvo i sramotu, što počiniše. 1.Kor. 5, 1. 2.Kor. 2, 1. 2.Kor. 2, 4. 2.Kor. 13, 2.