1. A za duhovne darove neću vam, braćo, zatajiti. 1.Kor. 14, 1.
  2. Znate da kad bijaste neznabošci idoste k idolima bezglasnima, kako vas vođahu.Isa. 41, 28. Ef. 2, 11.
  3. Zato vam dajem na znanje da niko ko duhom Božijim govori neće reći: anatemate Isusa; i niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem. Mat. 16, 17. Mar. 9, 39. Luka 9, 50.
  4. Darovi su različni, ali je Duh jedan. Ef. 4, 4. Jevr. 2, 4.
  5. I različne su službe, ali je jedan Gospod.
  6. I različne su sile, ali je jedan Bog koji čini sve u svemu. Jov 33, 29. 1.Kor. 15, 28. Ef. 1, 23.
  7. A u svakome se pojavljuje Duh na korist; Rim. 12, 3. Rim. 12, 6.
  8. Jer jednome se daje Duhom riječ premudrosti; a drugome riječ razuma po istome Duhu; 1.Moj. 41, 38. Mat. 13, 11. Dela. 6, 3. 1.Kor. 2, 6. 1.Kor. 14, 26. 2.Kor. 8, 7. Ef. 1, 17.
  9. A drugome vjera, tijem istijem Duhom; a drugome dar iscjeljivanja, po tome istom Duhu; Mat. 17, 19. Mar. 16, 18.
  10. A drugome da čini čudesa, a drugome proroštvo, a drugome da razlikuje duhove, a drugome različni jezici, a drugome da kazuje jezike. Dela. 2, 4. Rim. 12, 6. 1.Kor. 14, 13. Gal. 3, 5. 1.Jov. 4, 1.
  11. A ovo sve čini jedan i taj isti Duh razdjeljujući po svojoj vlasti svakome kako hoće. Jovan 3, 8. Rim. 12, 6. 1.Kor. 7, 7. Ef. 4, 7. Jevr. 2, 4. ČV
  12. Jer kao što je tijelo jedno i ude ima mnoge, a svi udi jednoga tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo: tako i Hristos. 2.Moj. 26, 3. Gal. 3, 16.
  13. Jer jednijem Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili Jevreji, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji; i svi se jednijem Duhom napojismo.Isa. 44, 3. Jezek. 36, 25. Joil 2, 29. Mat. 3, 11. Jovan 1, 33. Jovan 6, 63. Rim. 6, 5. Gal. 3, 28. Ef. 2, 13. Ef. 2, 16. Kol. 3, 11.
  14. Jer tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
  15. Ako reče noga: ja nijesam ruka, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela?
  16. I ako reče uho: ja nijesam oko, nijesam od tijela; eda li zato nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje je čuvenje?
  17. A kad bi sve bilo čuvenje, gdje je mirisanje?
  18. Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio.
  19. A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo?
  20. Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo.
  21. Ali oko ne može reći ruci: ne trebaš mi; ili opet glava nogama: ne trebate mi.
  22. Nego još koji se udi tijela čine da su najslabiji najpotrebniji su.
  23. I koji nam se čine da su najsramotniji na tijelu, na one udaramo najveću čast;
  24. I nepošteni naši udi najveće poštenje imaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bog složi tijelo i najhuđemu udu dade najveću čast,
  25. Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga. 1.Kor. 7, 6.
  26. I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi.
  27. A vi ste tijelo Hristovo, i udi među sobom. Rim. 12, 5. Ef. 1, 23. Ef. 4, 12.
  28. I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, a potom čudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, različne jezike. 4.Moj. 11, 7. Dela. 13, 1. Rim. 12, 6. Rim. 12, 8. Ef. 2, 20. Ef. 4, 11. Jevr. 13, 17.
  29. Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi učitelji? Eda li su svi čudotvorci?
  30. Eda li svi imaju darove iscjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju?
  31. Starajte se pak za veće darove; pa ću vam još bolji put pokazati. 1.Kor. 14, 1.