- Šta ćemo dakle reći za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao?
- Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga. 1.Kor. 9, 16.
- Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu. 1.Moj. 15, 6. Gal. 3, 6. Jak. 2, 23.
- A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu. Rim. 9, 32. Rim. 11, 6.
- A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu. Isu. 24, 2. Dela. 13, 39. Gal. 2, 16.
- Kao što i David govori da je blago čovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona: Jer. 23, 6. Dan. 9, 24. 1.Kor. 1, 30. 2.Kor. 5, 19. 2.Pet. 1, 1. Otkr. 5, 9.
- Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše.Psal. 32, 1.
- Blago čovjeku kome Gospod ne prima grijeha.
- Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu.
- Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju.
- I primi znak obrezanja kao pečat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu; 1.Moj. 17, 10. Luka 19, 9. Jovan 8, 39. Gal. 3, 6.
- I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama.
- Jer obećanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere. 1.Moj. 12, 3. Gal. 3, 29. Jevr. 7, 6.
- Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obećanje. Gal. 3, 18. Gal. 5, 4.
- Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa. Rim. 5, 13. 1.Kor. 15, 57.
- Zato od vjere da bude po milosti da obećanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama,Rim. 3, 24. Rim. 9, 8. Kol. 3, 11.
- (Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest: Jezek. 37, 3. Rim. 8, 11. 1.Kor. 1, 28. Ef. 2, 1. 1.Tim. 6, 13. 1.Pet. 2, 10.
- On vjerova na nad kad se nije bilo ničemu nadati da će on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe rečeno: tako će biti sjeme tvoje. 1.Moj. 15, 5.
- I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje već umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice. Jevr. 11, 11. Jevr. 11, 12.
- I za obećanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojača u vjeri, i dade slavu Bogu.
- I znadijaše jamačno da što obeća kadar je i učiniti.Zah. 8, 6.
- Zato se i primi njemu u pravdu.
- Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi, 2.Tim. 3, 16.
- Nego i za nas, kojima će se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh, Dela. 13, 30. 1.Pet. 1, 21.
- Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše. Isa. 53, 5. Jevr. 9, 28. 1.Pet. 3, 18. 1.Jov. 1, 7.