1. Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola izabranoga za jevanđelje Božije, Dela. 9, 15. Dela. 22, 21. 2.Kor. 1, 1. Kol. 1, 1. Kol. 1, 25.
  2. Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima Tit. 1, 2.
  3. O sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Mar. 12, 37.
  4. A posvjedočen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu, Jevr. 9, 14. 1.Pet. 3, 18. ČV
  5. Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo, da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga;Dela. 1, 25. Dela. 9, 15. Rim. 11, 13. Ef. 3, 8.
  6. Među kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu,
  7. Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
  8. Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu. Fil. 1, 3. 1.Sol. 1, 8.
  9. Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanđelju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka,
  10. Moleći se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da dođem k vama; Jak. 4, 15.
  11. Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrđenje, Rim. 15, 29.
  12. To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom.
  13. Ali vam neću zatajiti, braćo, da sam mnogo puta htio da vam dođem, pa bih zadržan doslije, da i među vama imam kakav plod, kao i među ostalijem neznabošcima. Dela. 16, 7. Rim. 15, 21. Rim. 15, 23. 1.Sol. 2, 18. 1.Tim. 3, 14.
  14. Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima. Psal. 40, 9. Mar. 8, 38. Rim. 15, 27.
  15. Zato, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanđelje.Luka 15, 9.
  16. Jer se ne stidim jevanđelja Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Jevrejinu i Grku.Psal. 40, 9. Dela. 13, 46. Rim. 10, 17. 1.Kor. 1, 18. 2.Kor. 10, 4. 2.Tim. 1, 8.
  17. Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: pravednik će od vjere živ biti. Avak. 2, 4. Rim. 3, 21. Gal. 3, 11. Fil. 3, 9. Jevr. 10, 38.
  18. Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi. Jov 24, 13. Dela. 17, 30. Rim. 2, 5.
  19. Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio; Jovan 1, 9. Dela. 14, 17.
  20. Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora. Psal. 19, 1. ČV
  21. Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. 1.Moj. 5, 6. Psal. 106, 13. Dan. 5, 23.
  22. Kad se građahu mudri, poludješe, Jer. 10, 14.
  23. I pretvoriše slavu vječnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnijeh životinja i gadova. 5.Moj. 4, 16. Psal. 106, 20. Isa. 40, 18.
  24. Zato ih predade Bog u željama njihovijeh srca u nečistotu, da se pogane tjelesa njihova među njima samima; 3.Moj. 18, 22. Psal. 81, 12. Dela. 7, 42. 1.Kor. 6, 18. Ef. 5, 12. 1.Pet. 4, 3.
  25. Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven vavijek. Amin. Isa. 44, 20. Jezek. 5, 6. Amos 2, 4. 1.Sol. 1, 9.
  26. Zato ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno. Juda 1, 10.
  27. Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi. 1.Tim. 1, 10.
  28. I kao što ne marahu da poznadu Boga, zato ih Bog predade u pokvaren um da čine što ne valja, Os. 4, 13. Ef. 5, 4. 2.Sol. 2, 11.
  29. Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti;
  30. Šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, Prič. 24, 8.
  31. Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi.
  32. A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine.Sud. 20, 13.