- A kad oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;
- I rasrdiše se, što oni uče ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. Nem. 2, 10. Jer. 38, 1. Mat. 22, 23. Dela. 5, 17. Dela. 23, 8.
- I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer već bješe veče.
- A od onijeh koji slušahu riječ mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada.
- A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim,
- I Ana poglavar sveštenički i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda svešteničkoga;Luka 3, 2. Jovan 11, 49.
- I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? 2.Moj. 2, 14. Mat. 21, 23. Mar. 11, 28. Dela. 7, 27.
- Tada Petar napunivši se Duha svetoga reče im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! Luka 12, 11.
- Ako nas danas pitate za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi:
- Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. Dela. 3, 6.
- Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; Psal. 118, 22. Isa. 28, 16. Mat. 21, 42.
- Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. Mat. 1, 21. Dela. 10, 43. Rim. 3, 24. VBPHČVČV
- A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.Mat. 11, 25. 1.Kor. 1, 27. PHČV
- A videći iscijeljenoga čovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reći.
- Onda im zapovjediše da iziđu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga
- Govoreći: šta ćete činiti ovijem ljudima? Jer veliki znak što učiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreći; Jovan 11, 47. Dela. 3, 9. Dela. 12, 19.
- Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.
- I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uče u ime Isusovo.Dela. 5, 28.
- Petar i Jovan odgovarajući rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas većma slušamo negoli Boga? 1.Sam. 22, 17. Dela. 5, 29. Gal. 1, 10.
- Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo. Dela. 1, 8. Dela. 22, 15. 1.Jov. 1, 1.
- A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih mučili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. Mat. 9, 33. Mat. 21, 26. Luka 5, 26. Luka 20, 6. Dela. 3, 7. Dela. 3, 9.
- Jer onome čovjeku bješe više od četrdeset godina na kom se dogodi ovo čudo zdravlja.
- A kad ih otpustiše, dođoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenički i starješine.Dela. 12, 12.
- A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 2.Moj. 20, 11. Psal. 55, 16. Psal. 103, 1. Jer. 20, 13. Jer. 32, 17.
- Koji ustima Davida sluge svojega reče: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne riječi? Psal. 2, 1.
- Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. Luka 23, 12.
- Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, Isa. 61, 1. Mat. 27, 62. Jovan 10, 36. Dela. 3, 13. Jevr. 7, 26.
- Da učine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. Dela. 2, 23.
- I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom riječ tvoju; Isa. 58, 1. Jezek. 2, 6. Dela. 19, 8. Ef. 6, 19.
- I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i čudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.Dela. 3, 6. Dela. 3, 16. Dela. 5, 12.
- I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu riječ Božiju sa slobodom. Dela. 2, 2. Dela. 2, 4.
- A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko. Dela. 2, 44. Rim. 15, 5. Fil. 1, 27. 1.Pet. 3, 8. ČV
- I apostoli s velikom silom svjedočahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: Mar. 16, 20. Dela. 1, 22. Dela. 2, 47. 1.Sol. 1, 5. Jevr. 2, 4.
- Jer nijedan među njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, Dela. 2, 45. 1.Jov. 3, 17.
- I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. Dela. 6, 1.
- A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znači sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,
- On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge. Prič. 3, 9. Mat. 19, 29. Luka 12, 33. 1.Tim. 6, 19.