1. A Fist onda primivši vlast poslije tri dana iziđe iz Ćesarije u Jerusalim.
  2. Onda glavari sveštenički i starješine Jevrejske tužiše mu se na Pavla, i moljahu ga, Dela. 24, 1. Dela. 25, 15. Dela. 25, 24.
  3. Ištući milosti protiv njega, da ga pošlje u Jerusalim; i naređivahu zasjedu da ga ubiju na putu. Psal. 37, 32. Psal. 64, 2. Dela. 23, 12.
  4. A Fist odgovori da se Pavle čuva u Ćesariji, a i on će sam skoro onamo da ide:
  5. Koji dakle mogu od vas, reče, neka idu sa mnom, i ako ima kakva krivica na tom čovjeku neka ga tuže. 1.Sam. 24, 12. Psal. 7, 3. Dela. 18, 14.
  6. A pošto bi u njih ne više od deset dana, siđe u Ćesariju, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedi da dovedu Pavla.
  7. A kad ga dovedoše, stadoše unaokolo Jevreji koji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge i teške krivice iznošahu na Pavla, kojijeh ne mogahu posvjedočiti,Jest. 3, 8. Psal. 27, 12. Psal. 35, 1. Mat. 5, 11. Mar. 15, 3. Luka 23, 2. Dela. 24, 13. Dela. 25, 24. 1.Sol. 2, 15. 1.Pet. 4, 14.
  8. Kad se on odgovaraše: niti zakonu Jevrejskome, ni crkvi, ni ćesaru što sagriješih. Dela. 6, 13. Dela. 6, 14. Dela. 24, 11.
  9. Ali Fist, hoteći Jevrejima učiniti na volju, odgovori Pavlu i reče: hoćeš da ideš gore u Jerusalim i ondje da ti sudim za to? 5.Moj. 27, 19. 2.Dnev. 19, 6. Prič. 29, 25. Dela. 12, 3. Dela. 24, 27. Gal. 1, 10. Jak. 2, 6. Jak. 2, 9.
  10. A Pavle reče: ja stojim na sudu ćesarevu, ovdje treba da mi se sudi: Jevrejima ništa nijesam skrivio, kao što i ti najbolje znaš.
  11. Ako li sam skrivio, ili učinio što što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti; ako li pak ništa nema na meni šta ovi na mene potvoraju, niko me ne može njima predati. Ćesaru idem.Prič. 14, 8. Prič. 21, 22. Prop. 9, 18. Mat. 10, 16. Dela. 18, 14. Dela. 25, 21. Dela. 26, 31. Dela. 26, 32. Dela. 28, 19. Ef. 5, 15.
  12. Tada Fist, pogovorivši sa savjetnicima, odgovori: ćesaru reče da hoćeš: ćesaru ćeš poći. Dela. 27, 1.
  13. A pošto prođe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siđoše u Ćesariju da pohode Fista.
  14. I budući da ondje mnogo dana ostaše, kaza Fist caru za Pavla govoreći: čovjeka jednoga ostavio je Filiks u tamnici, Dela. 24, 27.
  15. Za kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, iziđoše preda me glavari sveštenički i starješine Jevrejske moleći da ga osudim.
  16. Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana da se prije pokloni kakav čovjek na smrt dok se optuženi ne suoči s onima koji ga tuže, i ne primi mjesto da odgovara za svoju krivicu. Dela. 23, 35.
  17. A kad se oni ovdje sastaše, nikakvoga odlaganja ne učinih, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedih da dovedu čovjeka.
  18. A oko njega stavši suparnici ni jedne krivice koje ja mišljah ne iznesoše.
  19. Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojemu sujevjerju, i o nekakvom Isusu, koji je umro pa Pavle govoraše da je živ.Dela. 18, 14. Dela. 18, 15. Dela. 23, 29. 1.Kor. 1, 18. 1.Kor. 2, 14.
  20. A ja ne znajući u ovome poslu šta ću činiti, rekoh bi li htio ići u Jerusalim i onamo da mu se sudi za ovo.
  21. A kad Pavle reče da ga čuvamo do suda Avgustova, zapovjedih da ga čuvaju dokle ga pošljem k ćesaru. Dela. 25, 11.
  22. A Agripa reče Fistu: i ja bih rad čuti toga čovjeka. A on reče: sjutra ćeš ga čuti. Dela. 9, 15. Dela. 26, 1.
  23. Sjutradan pak, kad Agripa i Vernikija dođoše s velikijem ponosom, i uđoše u sudnicu s vojvodama i sa starješinama onoga grada, i kad zapovjedi Fist, dovedoše Pavla. Prop. 1, 2. Dela. 26, 30. Jak. 1, 11. 1.Pet. 1, 24.
  24. I reče Fist: Agripa care! i svi koji ste s nama! Vidite ovoga za kojega mi sve mnoštvo Jevreja dosađivaše i u Jerusalimu i ovdje, vičući da ne valja da on više živi. Dela. 22, 22.
  25. A ja doznavši da on ništa nije učinio što zaslužuje smrt, a i on sam reče da će da ide k svijetlome ćesaru, namislih da ga pošljem.Mat. 27, 19. Mat. 27, 24. Mar. 15, 14. Luka 23, 4. Jovan 18, 38. Dela. 25, 11. 2.Kor. 5, 21. 1.Pet. 2, 22.
  26. Za kojega nemam šta upravo pisati gospodaru. Zato ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, Agripa care, da bih, pošto bude ispitivanje, imao šta pisati.
  27. Jer mi se čini ludo sužnja poslati, a krivice njegove ne javiti.