1. A Pavle pogledavši na skupštinu reče: ljudi braćo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana. Dela. 24, 16. 1.Kor. 4, 4. 2.Kor. 1, 12. 2.Tim. 1, 3. Jevr. 13, 18. 1.Pet. 3, 16.
2. A poglavar sveštenički Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima. 1.Car. 22, 24. Jovan 18, 22.
3. Tada mu reče Pavle: tebe će Bog biti, zide okrečeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajući zakon zapovijedaš da me biju. 3.Moj. 19, 35. Luka 11, 44.
4. A oni što stajahu naokolo rekoše: zar psuješ Božijeg poglavara svešteničkoga?
5. A Pavle reče: ne znadoh, braćo, da je poglavar sveštenički, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno. 2.Moj. 22, 28. Prop. 10, 20. Dela. 24, 17. 2.Pet. 2, 10. Juda 1, 8.
6. A znajući Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja, povika na skupštini: ljudi braćo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud.Dela. 24, 15. Dela. 24, 21. Dela. 26, 8. Dela. 28, 20. Fil. 3, 5.
7. A kad on ovo reče, postade raspra među sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod.
8. Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anđela ni duha; a fariseji priznaju oboje. Mat. 22, 23. Mar. 12, 18. Luka 20, 27.
9. I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se među sobom govoreći: nikakvo zlo ne nalazimo na ovome čovjeku; ako li mu govori duh ili anđeo, da se ne suprotimo Bogu. Prič. 16, 7. Jer. 26, 16. Luka 23, 4. Dela. 5, 39. Dela. 11, 17. Dela. 22, 7.
10. A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih, i da ga odvedu u oko. Dela. 23, 27.
11. A onu noć stade Gospod predanjga i reče: ne boj se, Pavle, jer kao što si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.Psal. 46, 1. Isa. 41, 10. Dela. 2, 25. Dela. 18, 9.
12. A kad bi dan, učiniše neki od Jevreja vijeću i zakleše se govoreći da neće ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla. Isa. 8, 9. Jer. 44, 25. Dela. 25, 3. Rim. 8, 31.
13. A bješe ih više od četrdeset koji ovu kletvu učiniše.
14. Ovi pristupivši ka glavarima svešteničkijem i starješinama, rekoše: kletvom zaklesmo se da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla;
15. Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi. Dela. 23, 21. Dela. 23, 30. Dela. 26, 21.
16. A sin sestre Pavlove čuvši ovu zasjedu dođe i uđe u oko i kaza Pavlu. Jov 5, 13. Prič. 21, 30.
17. A Pavle dozvavši jednoga od kapetana reče: ovo momče odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže. Mat. 8, 8. Dela. 22, 26. Ef. 5, 15.
18. A on ga uze i dovede k vojvodi, i reče: sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momče dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori.
19. A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: šta je što imaš da mi kažeš?
20. A ono reče: Jevreji dogovoriše se da te zamole da sjutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega; Dela. 20, 3.
21. Ali ti ih nemoj poslušati, jer ga čekaju od njih više od četrdeset ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i čekaju tvoje obećanje. Psal. 10, 9. Prič. 1, 16. Isa. 59, 7. Mih. 7, 2. Dela. 9, 23. Dela. 14, 5. 2.Kor. 11, 26. 2.Kor. 11, 32.
22. A vojvoda onda otpusti momče zapovjedivši mu: nikom ne kazuj da si mi ovo javio.
23. I dozvavši dvojicu od kapetana reče: pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Ćesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po trećemu sahatu noći.Dela. 23, 32.
24. I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije. Dela. 24, 1.
25. I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše:
26. Od Klaudija Lisije čestitome Filiksu pozdravlje. Dela. 24, 22.
27. Čovjeka ovoga uhvatiše Jevreji i šćahu da ga ubiju; ja pak dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin.Dela. 20, 23. Dela. 21, 32. Dela. 21, 33. Dela. 24, 7.
28. I želeći doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu. Dela. 22, 30.
29. Tada nađoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove. Psal. 27, 12. Mat. 5, 11. Dela. 18, 14. Dela. 18, 15. Dela. 24, 5. Dela. 25, 19. Dela. 26, 31.
30. I doznavši ja ugovor Jevrejski o glavi ovoga čovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivši i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu što imaju na nj. Zdrav budi! Dela. 24, 8. Dela. 24, 19. Dela. 25, 16.
31. A vojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.
32. A sjutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u oko.
33. A oni došavši u Ćesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla preda nj.Dela. 8, 40.
34. A sudija pročitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije Dela. 6, 9.
35. Reče: ispitaću te kad suparnici tvoji dođu. I zapovjedi da ga čuvaju u dvoru Irodovom. Mat. 27, 27. Dela. 23, 30. Dela. 24, 1. Dela. 24, 23.