1. A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom četverovlasnikom, i Savle. Dela. 9, 27. Dela. 14, 26. Rim. 16, 21.
2. A kad oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh sveti: odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje ih pozvah. 4.Moj. 8, 14. Mat. 9, 38. Rim. 10, 15. Gal. 1, 15. Gal. 2, 8. Ef. 3, 7. 1.Tim. 2, 7. Jevr. 5, 4.
3. Tada postivši i pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, i otpustiše ih. Dela. 1, 24.
4. Ovi dakle poslani od Duha svetoga siđoše u Seleukiju, i odande otploviše u Kipar. Dela. 4, 36. Dela. 15, 36.
5. I došavši u Salamin javiše riječ Božiju u zbornicama Jevrejskima; a imahu i Jovana slugu. Dela. 12, 25. Dela. 14, 1. Dela. 17, 2. Dela. 19, 22.
6. A kad prođoše ostrvo tja do Pafa, nađoše nekakvoga čovjeka vračara i lažna proroka, Jevrejina, kome bješe ime Varisus,
7. Koji bješe s namjesnikom Srđem Pavlom, čovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da čuje riječ Božiju. Dela. 19, 35.
8. A Elima vračar (jer to znači ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajući da odvrati namjesnika od vjere. 2.Moj. 7, 11. 2.Tim. 3, 8.
9. A Savle koji se zvaše i Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj
10. Reče: o napunjeni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolji! neprijatelju svake pravde! zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh? Jer. 23, 36. Mat. 13, 38. Jovan 8, 44. 1.Jov. 3, 8.
11. I sad eto ruke Gospodnje na te, i da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I ujedanput napade na nj mrak i tama, i pipajući tražaše vođa. 2.Moj. 9, 3. 2.Car. 6, 18. Psal. 32, 4.
12. Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveći se nauci Gospodnjoj.
13. A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, dođoše u Pergu Pamfilijsku; a Jovan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalim. Dela. 14, 24. Dela. 15, 38.
14. A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše. Dela. 14, 24.
15. A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite. Luka 4, 16. Jevr. 13, 22.
16. A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! čujte. Dela. 12, 17.
17. Bog naroda ovoga izabra oce naše, i podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, i rukom visokom izvede ih iz nje. 2.Moj. 14, 8.
18. I do četrdeset godina prehrani ih u pustinji.
19. I zatrvši sedam naroda u zemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli im zemlju njihovu.
20. I potom na četiri stotine i pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka.
21. I od tada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina. 1.Sam. 9, 15.
22. I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče svjedočeći: nađoh Davida sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti sve volje moje. 1.Sam. 13, 14. Os. 13, 11.
23. Od njegova sjemena podiže Bog po obećanju Izrailju spasa Isusa;2.Sam. 7, 12. Psal. 132, 11. Isa. 11, 1. Luka 1, 32. Rim. 1, 3. Rim. 11, 26.
24. Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu.
25. I kad svršivaše Jovan tečenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obući njegovoj.
26. Ljudi braćo! sinovi roda Avraamova, i koji se među vama Boga boje! vama se posla riječ ovoga spasenija.
27. Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga i glasove proročke koji se čitaju svake subote osudivši ga izvršiše.Dela. 13, 15. 1.Kor. 2, 8.
28. I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi.
29. I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob.
30. A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh. Mat. 28, 6. Dela. 2, 24. Dela. 2, 32. Jevr. 13, 20.
31. I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. 1.Kor. 15, 5.
32. I mi vam javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa; 1.Moj. 3, 15. 1.Moj. 12, 3. Rim. 4, 13. Gal. 3, 16.
33. Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih. Psal. 2, 7. Jevr. 5, 5.
34. A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reče: daću vam svetinju Davidovu vjernu.
35. Zato i na drugom mjestu govori: nećeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja. Psal. 16, 10.
36. Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovijeh, i vidje truhljenje.Dela. 2, 29.
37. A kojega Bog podiže ne vidje truhljenja.
38. Tako da vam je na znanje, ljudi braćo! da se kroza nj vama propovijeda oproštenje grijeha. Dan. 9, 24. Zah. 13, 1. Luka 24, 47. Jovan 1, 29. Kol. 1, 14.
39. I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaće se u njemu svaki koji vjeruje. Isa. 53, 11. 1.Kor. 6, 11. Gal. 2, 16. Ef. 5, 26. Jevr. 10, 22.
40. Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što je kazano u prorocima: Avak. 1, 5.
41. Vidite, nemarljivi! i čudite se, i nek vas nestane; jer ja činim djelo u dane vaše, djelo koje nećete vjerovati ako vam ko uskazuje.Avak. 1, 5.
42. A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.
43. A kad se sabor raziđe, pođoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj. Luka 1, 32. Dela. 11, 23. Tit. 2, 11. 1.Pet. 5, 12.
44. A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije. Dela. 10, 24.
45. A kad vidješe Jevreji narod, napuniše se zavisti, i govorahu protivno riječima Pavlovijem nasuprot govoreći i huleći. Jer. 38, 1. Dela. 14, 2. Dela. 18, 6. 1.Pet. 4, 4. Juda 1, 10.
46. A Pavle i Varnava oslobodivši se rekoše: vama je najprije trebalo da se govori riječ Božija; ali kad je odbacujete, i sami se pokazujete da nijeste dostojni vječnoga života, evo se obrćemo k neznabošcima. 2.Moj. 32, 10. 5.Moj. 32, 21. Isa. 52, 15. Mat. 10, 6. Mat. 21, 43. Mar. 7, 27. Dela. 3, 26. Rim. 1, 16. Rim. 10, 19.
47. Jer nam tako zapovjedi Gospod: postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje. Isa. 42, 6. Luka 2, 32.
48. A kad čuše neznabošci, radovahu se i slavljahu riječ Božiju, i vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vječni. Dela. 2, 47. Rim. 8, 30. 2.Tim. 2, 19.
49. I riječ se Božija raznošaše po svoj okolini.
50. Ali Jevreji podgovoriše pobožne i poštene žene i starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla i Varnavu, i istjeraše ih iz svoje zemlje. Mat. 5, 12. Dela. 7, 52. 2.Tim. 3, 11.
51. A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu dođoše u Ikoniju. Luka 9, 5.
52. A učenici punjahu se radosti i Duha svetoga. Mat. 5, 12. Dela. 2, 46. 1.Pet. 1, 8.