1. A čuše i apostoli i braća koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše riječ Božiju. 1.Moj. 49, 10. Zah. 2, 11. Mal. 1, 11. Mar. 16, 15. Luka 2, 32. Dela. 15, 3.
  2. I kad iziđe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja, Luka 15, 28. Gal. 2, 12.
  3. Govoreći: ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima. Dela. 10, 28.
  4. A Petar počevši kazivaše im redom govoreći: Luka 1, 3.
  5. Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na četiri roglja i spušta se s neba, i dođe do preda me. Dela. 10, 9.
  6. Pogledavši u nj opazih i vidjeh četvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
  7. A čuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
  8. A ja rekoh: nipošto, Gospode! jer ništa pogano i nečisto nikad ne uđe u usta moja.Jezek. 4, 14.
  9. A glas mi odgovori drugom s neba govoreći: što je Bog očistio ti ne pogani.
  10. A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.
  11. I gle, odmah tri čovjeka staše pred kućom u kojoj bijah, poslani iz Ćesarije k meni.
  12. A Duh mi reče da idem s njima ne premišljajući ništa. A dođoše sa mnom i ovo šest braće, i uđosmo u kuću čovjekovu.Jovan 16, 13. Dela. 10, 23. Dela. 15, 7.
  13. I kaza nam kako vidje anđela u kući svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra, Dela. 10, 30.
  14. Koji će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj. Dela. 10, 6. Dela. 10, 22. Dela. 16, 15.
  15. A kad ja počeh govoriti, siđe Duh sveti na njih, kao i na nas u početku. Dela. 2, 4.
  16. Onda se opomenuh riječi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom svetijem. Isa. 44, 3. Joil 2, 28. Mat. 3, 11. Mar. 1, 8. Luka 3, 16. Jovan 1, 26. Dela. 1, 5.
  17. Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?Jov 9, 12. Dan. 4, 35. Mat. 20, 14. Dela. 10, 47. Dela. 15, 8.
  18. A kad čuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreći: dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život. Jezek. 47, 22. Rim. 10, 12.
  19. A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, prođoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreći riječi do samijem Jevrejima. Dela. 8, 1.
  20. A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajući jevanđelje o Gospodu Isusu. Dela. 6, 1. Dela. 8, 5. Dela. 8, 35. Ef. 3, 8.
  21. I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu. Luka 1, 66. Dela. 9, 35.
  22. A dođe riječ o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije; Dela. 9, 27.
  23. Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu; 5.Moj. 10, 20. Dela. 13, 43. 1.Kor. 15, 58. 2.Kor. 7, 7. Gal. 2, 20. Kol. 2, 6. Juda 1, 3.
  24. Jer bješe čovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu. Dela. 2, 41. Dela. 2, 47. Dela. 5, 14. Dela. 9, 31.
  25. Varnava pak iziđe u Tars da traži Savla; i kad ga nađe, dovede ga u Antiohiju. Dela. 9, 30.
  26. I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i učiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše učenike hrišćanima. Dela. 14, 28. Dela. 15, 17.
  27. A u te dane siđoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju. Dela. 2, 17. 1.Kor. 12, 28. Ef. 4, 11.
  28. I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šćaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija ćesara. Dela. 21, 10.
  29. A od učenika odredi svaki koliko koji mogaše da pošlju u pomoć braći koja življahu u Judeji. Dela. 6, 1. Rim. 15, 26. 1.Kor. 16, 1. 2.Kor. 9, 1. Gal. 2, 10. 1.Pet. 4, 11.
  30. Koje i učiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove. 1.Pet. 5, 1.