Kad razumje dakle Gospod da su čuli fariseji da Isus više učenika dobija i kršćava nego Jovan
(Isus pak sam ne kršćavaše nego učenici njegovi),
Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.
A valjalo mu je proći kroz Samariju.
Tako dođe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu. 1.Moj. 33, 19. 1.Moj. 48, 21. Isu. 24, 32.
A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeđaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata. 2.Sam. 16, 14. 2.Car. 4, 11.
Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus: daj mi da pijem.1.Moj. 24, 17.
(Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.) Jovan 4, 27.
Reče mu žena Samarjanka: kako ti, Jevrejin budući, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Jevreji ne miješaju sa Samarjanima. 2.Car. 17, 24. Jezd. 4, 3. Dela. 10, 28.
Odgovori Isus i reče joj: da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu. 2.Moj. 17, 6. Isa. 9, 6. Isa. 12, 3. Isa. 42, 6. Isa. 44, 3. Jer. 2, 13. Zah. 13, 1. Rim. 8, 32. 1.Kor. 1, 30. 2.Kor. 9, 15. Otkr. 7, 17.
Reče mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok; odakle ćeš dakle uzeti vodu živu?
Eda li si ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? Jovan 8, 53.
Odgovori Isus i reče joj: svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti;
A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni. Jovan 6, 35. Jovan 7, 38. ČV ČV
Reče mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu. Jovan 6, 34. Rim. 6, 23. 1.Jov. 5, 20. ČV
Reče joj Isus: idi zovni muža svojega, i dođi ovamo.
Odgovori žena i reče mu: nemam muža. Reče joj Isus: dobro si kazala: nemam muža;
Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
Reče mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok. Luka 7, 16.
Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti. 1.Moj. 12, 6. 5.Moj. 12, 5. Sud. 9, 7. 2.Dnev. 7, 12.
Reče joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se nećete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu. Mal. 1, 11. 1.Tim. 2, 8.
Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo čemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja. 2.Car. 17, 29. Isa. 2, 3. Joil 2, 32. Mih. 4, 2. Luka 24, 47. Rim. 9, 4. Rim. 11, 18.
Ali ide vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca. Jovan 1, 17. Jovan 14, 17. Rim. 8, 4. 1.Kor. 3, 16. Gal. 5, 25. Fil. 3, 3. Otkr. 21, 22.
Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole. Psal. 145, 18. Dela. 17, 24. 2.Kor. 3, 17.
Reče mu žena: znam da će doći Mesija koji se zove Hristos, kad on dođe kazaće nam sve. 5.Moj. 18, 15. Dan. 9, 24.
Reče joj Isus: ja sam koji s tobom govorim. Mat. 16, 20. Mar. 14, 61. Jovan 8, 25. Jovan 9, 37. Rim. 10, 20.
I tada dođoše učenici njegovi, i čuđahu se gdje govoraše sa ženom; ali nijedan ne reče: šta hoćeš? ili šta govoriš s njom?
A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reče ljudima:
Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila: da nije to Hristos?
Iziđoše dakle iz grada i pođoše k njemu.
A učenici njegovi moljahu ga među tijem govoreći: Ravi! jedi.
A on im reče: ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
Tada učenici govorahu među sobom: već ako mu ko donese da jede?
A on im reče: jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao. Jov 23, 12. Jovan 6, 38. ČV
Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu. Mat. 9, 37. Luka 10, 2.
I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje; 1.Moj. 17, 1. Psal. 19, 11. Prič. 11, 18. Dan. 12, 3. 1.Kor. 3, 8. 1.Sol. 2, 20. Jak. 5, 20. 2.Jov. 1, 8.
Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.
Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste. Dela. 10, 43. 1.Pet. 1, 12.
I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za besjedu žene koja svjedočaše: kaza mi sve što sam učinila. 1.Moj. 49, 10.
Kad dođoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana. 1.Moj. 32, 26. Dela. 10, 48.
I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu. 1.Moj. 49, 10. Isa. 42, 1. Dela. 1, 8. Rim. 15, 8.
A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos. Isa. 49, 6. Mat. 1, 21. Luka 2, 30. Jovan 1, 29. Jovan 17, 8. Dela. 13, 23. Ef. 2, 13. Fil. 3, 20. 1.Tim. 1, 15. 1.Jov. 4, 14.
A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju:
Jer sam Isus svjedočaše da prorok na svojoj postojbini nema časti. Mat. 13, 57. Mar. 6, 4. Luka 4, 24.
A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik. 5.Moj. 16, 16. Jovan 2, 23.
Dođe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu. Jovan 2, 1. Jovan 2, 9. Jovan 2, 11.
Ovaj čuvši da Isus dođe iz Judeje u Galileju, dođe k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.
I reče mu Isus: ako ne vidite znaka i čudesa, ne vjerujete. 4.Moj. 14, 11. Mat. 16, 1. Mat. 27, 42. Luka 16, 31. Jovan 2, 18. 1.Kor. 1, 22. ČV
Reče mu carev čovjek: Gospode! siđi dok nije umrlo dijete moje.
Reče mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus, i pođe. Mat. 8, 13.
I odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: sin je tvoj zdrav.
Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: juče u sedmom sahatu pusti ga groznica.
Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reče Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuća njegova. Dela. 16, 34.
Ovo opet drugo čudo učini Isus kad dođe iz Judeje u Galileju.