1. Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga. Isa. 50, 6. Mat. 20, 19. Mar. 15, 15. Luka 18, 33.
2. I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i obukoše mu skerletnu haljinu, Mat. 27, 27.
3. I govorahu: zdravo, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.
4. Onda Pilat iziđe opet napolje, i reče im: evo ga izvodim k vama napolje, da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice. Jovan 18, 38. 2.Kor. 5, 21.
5. A Isus iziđe napolje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat: evo čovjeka!
6. A kad ga vidješe glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: raspni ga, raspni. Pilat im reče: uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice. Dela. 3, 13.
7. Odgovoriše mu Jevreji: mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim. 3.Moj. 24, 16. Mat. 26, 65. Jovan 5, 18.
8. Kad dakle Pilat ču ovu riječ, poboja se većma.
9. I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora. Isa. 53, 7. Mat. 27, 12. Dela. 8, 32.
10. A Pilat mu reče: zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?
11. Isus odgovori: ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj ima veći grijeh koji me predade tebi. 1.Moj. 45, 7. Psal. 62, 11. Dan. 4, 17. Dan. 4, 25. Luka 22, 53. Jovan 7, 30. Dela. 2, 23.
12. Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Jevreji vikahu govoreći: ako ovoga pustiš nijesi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru. Luka 23, 2. Jovan 11, 50. Dela. 17, 7.
13. Pilat dakle čuvši ovu riječ izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata.
14. A bješe petak uoči pashe oko šestoga sahata; i Pilat reče Jevrejima: evo car vaš. Mat. 27, 62.
15. A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reče: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenički: mi nemamo cara osim ćesara. 1.Moj. 49, 10. Os. 3, 4. ČV
16. Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše. Mat. 27, 26. Mat. 27, 31. Mar. 15, 15. Luka 23, 24.
17. I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota.4.Moj. 15, 36. 1.Car. 21, 13. Mar. 15, 22. Luka 23, 33. Jevr. 13, 12.
18. Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi. Isa. 53, 12. Dan. 9, 26. Gal. 3, 13.
19. Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazarećanin car Judejski.Mat. 27, 37.
20. I onaj natpis čitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grčki, Latinski.
21. A Jevrejski glavari sveštenički govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reče: ja sam car Judejski.
22. Pilat odgovori: što pisah pisah.
23. A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna. Dela. 12, 4.
24. Onda rekoše među sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako učiniše.Psal. 22, 18. Mat. 27, 35. Mar. 15, 24.
25. A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. Luka 2, 35. Luka 23, 49. Luka 24, 18.
26. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoji reče materi svojoj: ženo! eto ti sina! Jovan 2, 4. Jovan 13, 23.
27. Potom reče učeniku: eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi. 1.Moj. 47, 12. Jovan 1, 11.
28. Potom znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude pismo reče: žedan sam. 1.Moj. 3, 15. Psal. 2, 1. Psal. 69, 21. Isa. 50, 6.
29. Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.Mar. 15, 36.
30. A kad primi Isus ocat reče: svrši se. I preklonivši glavu predade duh. Isa. 42, 21. Dan. 9, 24. Mat. 20, 28. Jovan 17, 4. Dela. 7, 60. Rim. 10, 4. Fil. 2, 8. 1.Sol. 5, 10. Jevr. 10, 1. Jevr. 10, 12. ČVČVČVČVČV
31. A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu (jer bijaše veliki dan ona subota), Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu. 2.Moj. 12, 18. 5.Moj. 21, 23. Mar. 15, 42.
32. Onda dođoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.
33. A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni; 2.Moj. 12, 45.
34. Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda. Zah. 13, 1. ČV
35. I onaj što vidje posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete. Jovan 17, 21. Jovan 17, 23. Jovan 20, 31. 1.Jov. 1, 1.
36. Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi. 2.Moj. 12, 36. 4.Moj. 9, 12. Psal. 34, 20.
37. I opet drugo pismo govori: pogledaće onoga koga probodoše. Psal. 22, 16. Zah. 12, 10. Otkr. 1, 7.
38. A potom Josif iz Arimateje, koji bješe učenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda dođe i uze tijelo Isusovo. Prič. 29, 25. Mat. 27, 57. Mar. 15, 42. Luka 9, 22. Luka 23, 50.
39. A dođe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noću, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.2.Dnev. 16, 14. Luka 23, 56. Jovan 3, 1.
40. I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Jevreja da ukopavaju. Mar. 14, 8. Jovan 20, 5. Dela. 5, 6.
41. A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut. 2.Car. 23, 30. Isa. 22, 16. Mat. 27, 60. Luka 23, 53.
42. Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa. Isa. 53, 9.