1. Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju riječ Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga,Mat. 4, 18. Mar. 1, 16.
2. I vidje dvije lađe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže:
3. I uljeze u jednu od lađi koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši učaše narod iz lađe.
4. A kad presta govoriti, reče Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite. Mat. 17, 27. Jovan 21, 6.
5. I odgovarajući Simon reče mu: učitelju! svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj riječi baciću mrežu. Jezek. 47, 10. Jovan 21, 3.
6. I učinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe.
7. I namagoše na društvo koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se gotovo potope.
8. A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreći: iziđi od mene, Gospode! ja sam čovjek griješan. Sud. 13, 22. 1.Sam. 6, 20. 2.Sam. 6, 9. 1.Car. 17, 18. Jov 42, 5. Isa. 6, 5. Dan. 8, 17. Luka 7, 6.
9. Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;
10. A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: ne boj se; otsele ćeš ljude loviti. Jezek. 47, 9. Jezek. 47, 10. Mat. 4, 19. Mar. 1, 17.
11. I izvukavši obje lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim. Mat. 4, 20. Mar. 1, 18. Luka 18, 28. Fil. 3, 7.
12. I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, čovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade ničice moleći mu se i govoreći: Gospode! ako hoćeš možeš me očistiti. 1.Moj. 18, 14. Jer. 32, 17. Jer. 32, 27. Mat. 8, 2. Mat. 8, 28. Mar. 1, 40. Jevr. 7, 25.
13. I pruživši ruku dohvati ga se, i reče: hoću, očisti se. I odmah guba spade s njega.
14. I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za očišćenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedočanstvo njima. 3.Moj. 13, 1. 3.Moj. 14, 4. 3.Moj. 14, 10. 3.Moj. 14, 21. Mat. 8, 4.
15. Ali se glas o njemu još većma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti. Mat. 4, 25. Mar. 1, 45. Luka 12, 1. Jovan 6, 2. ČV
16. A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu. Mar. 14, 23.
17. I jedan dan učaše on, i ondje sjeđahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih.
18. I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda nj; Mat. 9, 2. Mar. 2, 3.
19. I ne našavši kuda će ga unijeti od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa. Mar. 2, 4.
20. I vidjevši vjeru njihovu reče mu: čovječe! opraštaju ti se grijesi tvoji. Mat. 9, 2. Jovan 5, 14. Dela. 5, 31. 2.Kor. 2, 10. Kol. 3, 13. Jak. 5, 14. Otkr. 2, 23.
21. I počeše pomišljati književnici i fariseji govoreći: ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? 2.Moj. 34, 7. Psal. 32, 5. Psal. 103, 3. Isa. 1, 18. Isa. 43, 25. Dan. 9, 9. Mat. 9, 3. Mar. 2, 6.
22. A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: šta mislite u srcima svojijem?
23. Šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reći: ustani i hodi?
24. Nego da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe, (reče uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kući svojoj. Dela. 5, 31. Kol. 3, 13.
25. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide kući svojoj hvaleći Boga. Psal. 103, 1.
26. I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: čuda se nagledasmo danas!
27. I potom iziđe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reče mu: hajde za mnom. Mat. 9, 9. Mar. 2, 13.
28. I ostavivši sve, ustade i pođe za njim.
29. I zgotovi mu Levije kod kuće svoje veliku čast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeđahu s njim za trpezom. Mat. 9, 10. Mar. 2, 15. Luka 15, 1.
30. I vikahu na njega književnici i fariseji govoreći učenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete?
31. I odgovarajući Isus reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
32. Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje. Mat. 9, 13. 1.Tim. 1, 15.
33. A oni mu rekoše: zašto učenici Jovanovi poste često i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju? Mat. 9, 14. Mar. 2, 18.
34. A on im reče: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima? Mat. 22, 2. Luka 14, 16. 2.Kor. 11, 2. Otkr. 19, 7. Otkr. 21, 2.
35. Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti u one dane. Dan. 9, 26. Zah. 13, 7. Mat. 6, 16. Jovan 7, 33. Dela. 13, 2. 1.Kor. 7, 5. 2.Kor. 6, 4.
36. Kaza im pak i priču: niko ne meće zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdrijeti, i staroj ne liči što je od novoga. Mat. 9, 16. Mar. 2, 21.
37. I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inače prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;
38. Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje će se sačuvati.
39. I niko pivši staro neće odmah novoga; jer veli: staro je bolje.