1. Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju, 1.Car. 18, 12. Isa. 11, 2. Isa. 61, 1. Jezek. 3, 12. Mat. 4, 1. Mar. 1, 12. Luka 2, 27. Jovan 1, 33. Dela. 8, 39.
  2. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje, 1.Moj. 3, 15. 2.Moj. 34, 28. 1.Car. 19, 8. Jevr. 2, 18.
  3. I reče mu đavo: ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb.
  4. I odgovori mu Isus govoreći: u pismu stoji: neće življeti čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj. 2.Moj. 23, 25. 5.Moj. 8, 3. Mat. 4, 4. Mar. 8, 4. Luka 22, 19. Jovan 6, 41. Jovan 6, 48. Jovan 6, 50. Ef. 6, 17.
  5. I izvedavši ga đavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuću oka,
  6. I reče mu đavo: tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoću daću je; Jovan 12, 31. Jovan 14, 30. Otkr. 13, 2. Otkr. 13, 7.
  7. Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biće sve tvoje.
  8. I odgovarajući Isus reče mu: idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospodu Bogu svojemu, i njemu jedinome služi. 5.Moj. 6, 13. 5.Moj. 10, 20. VB
  9. I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reče mu: ako si sin Božij, skoči odavde dolje; Mat. 4, 5. 1.Pet. 5, 8.
  10. Jer u pismu stoji da će anđelima svojijem zapovjediti za tebe da te sačuvaju, Psal. 91, 11.
  11. I uzeće te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
  12. I odgovarajući Isus reče mu: kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega. 5.Moj. 6, 16.
  13. I kad svrši đavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme. Jak. 4, 3. Jak. 4, 7.
  14. I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju. Mat. 4, 12. Jovan 4, 43. Dela. 10, 37.
  15. I on učaše po zbornicama njihovijem, i svi ga hvaljahu. Isa. 52, 13.
  16. I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita. Mat. 2, 23. Dela. 13, 14. Dela. 13, 15. ČV
  17. I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:
  18. Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje; Isa. 42, 1. Dan. 9, 24. PHČVČVČV
  19. I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju. 3.Moj. 25, 8. 2.Kor. 6, 2.
  20. I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj. Luka 5, 3. ČV
  21. I poče im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima.
  22. I svi mu svjedočahu, i divljahu se riječima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: nije li ovo sin Josifov? Psal. 45, 2. Jovan 6, 42.
  23. I reče im: vi ćete meni bez sumnje kazati ovu priču: ljekaru! izliječi se sam; što smo čuli da si činio u Kapernaumu učini i ovdje na svojoj postojbini. Mat. 4, 13. Mat. 13, 54. Mar. 6, 1. ČV
  24. Reče pak: zaista vam kažem: nikakav prorok nije mio na svojoj postojbini. Mat. 13, 57. Mar. 6, 4. Jovan 4, 44.
  25. A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu u Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji; 1.Car. 17, 9. 1.Car. 18, 1. Jak. 5, 17.
  26. I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici.
  27. I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jelisija; i nijedan se od njih ne očisti do Neemana Sirijanina.2.Car. 5, 1. 2.Car. 5, 14.
  28. I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad čuše ovo.
  29. I ustavši istjeraše ga napolje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.
  30. Ali on prođe između njih, i otide. 1.Sam. 19, 10. Luka 24, 31. Jovan 8, 59. Jovan 10, 39. Dela. 12, 7.
  31. I dođe u Kapernaum grad Galilejski, i učaše ih u subote. Mat. 4, 13. Mar. 1, 21.
  32. I čuđahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna. Mat. 7, 28. Tit. 2, 15. ČVČVČV
  33. I u zbornici bješe čovjek u kome bješe nečisti duh đavolski, i povika iza glasa Mar. 1, 23.
  34. Govoreći: prođi se, šta je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij. Psal. 16, 10. Isa. 49, 7. Dan. 9, 24. Luka 1, 35.
  35. I zaprijeti mu Isus govoreći: umukni, i iziđi iz njega. I oborivši ga đavo na srijedu, iziđe iz njega, i nimalo mu ne naudi.
  36. I u sve uđe strah, i govorahu jedan drugome govoreći: kakva je to riječ, da vlašću i silom zapovijeda nečistijem duhovima, i izlaze? VB
  37. I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima. Mih. 5, 4.
  38. Ustavši pak iz zbornice dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju. Mat. 8, 14. Mar. 1, 29.
  39. I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im. Psal. 103, 3.
  40. A kad zahođaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od različnijeh bolesti dovođahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih. Mat. 8, 16. Mar. 1, 32.
  41. A i đavoli izlažahu iz mnogijeh vičući i govoreći: ti si Hristos sin Božij. I zaprećivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos. Mar. 1, 25. Mar. 1, 34.
  42. A kad nasta dan, iziđe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i dođe k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih. Mat. 4, 25. Luka 12, 1. Jovan 6, 2.
  43. A on im reče: i drugijem gradovima treba mi propovjediti jevanđelje o carstvu Božijemu; jer sam na to poslan. Mar. 1, 14. Jovan 9, 4. Dela. 10, 38. Rim. 15, 8.
  44. I propovijedaše po zbornicama Galilejskijem.