1. I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu. Mat. 27, 2. Mar. 15, 1. Jovan 18, 28.
  2. I počeše ga tužiti govoreći: ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car. 1.Car. 21, 10. Jezd. 4, 12. Psal. 35, 11. Jer. 20, 10. Dan. 3, 12. Mat. 17, 27. Mar. 12, 17. Mar. 14, 61. Luka 23, 10. Jovan 19, 12. Dela. 17, 7. 1.Pet. 3, 16.
  3. A Pilat ga zapita: ti li si car Judejski? A on odgovarajući reče mu: ti kažeš. 1.Tim. 6, 13.
  4. A Pilat reče glavarima svešteničkijem i narodu: ja ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku. Mat. 27, 19. Mar. 15, 14. 2.Kor. 5, 21. 1.Pet. 2, 22.
  5. A oni navaljivahu govoreći: on buni ljude učeći po svoj Judeji počevši od Galileje dovde.
  6. A Pilat čuvši za Galileju zapita: zar je on Galilejac?
  7. I razumjevši da je iz područja Irodova posla ga Irodu, koji također bijaše u Jerusalimu onijeh dana. Luka 3, 1.
  8. A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da će vidjeti od njega kako čudo. Mat. 14, 1. Mar. 6, 14. Luka 9, 9. Luka 19, 4.
  9. I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.
  10. A glavari sveštenički i književnici stajahu, i jednako tužahu ga.
  11. A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu. Isa. 53, 3.
  12. I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi. Dela. 4, 27. Jak. 4, 4.
  13. A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod Mat. 27, 23. Jovan 3, 1. Jovan 18, 38. Dela. 3, 17. Dela. 13, 27.
  14. Reče im: dovedoste mi ovoga čovjeka kao koji narod otpađuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čovjeku nijedne krivice što vi na njega govorite; Dan. 6, 4.
  15. A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživalo smrt.
  16. Daklem da ga izbijem pa da pustim.Mat. 27, 26. Mar. 15, 15. Jovan 19, 1. Dela. 5, 40.
  17. A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja. Jovan 18, 39.
  18. Ali narod sav povika govoreći: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu; Dela. 3, 14.
  19. Koji bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv.
  20. A Pilat opet reče da bi on htio pustiti Isusa.
  21. A oni vikahu govoreći: raspni ga, raspni.
  22. A on im treći put reče: kakvo je dakle on zlo učinio? ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.
  23. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkijeh.
  24. I Pilat presudi da bude kao što oni ištu. Dela. 8, 33.
  25. I pusti onoga što iskahu, koji bješe bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju. Prič. 17, 15. Jovan 19, 16.
  26. I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iđaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom. Mat. 27, 32. Mar. 15, 21. Jovan 19, 17.
  27. A za njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.
  28. A Isus obazrevši se na njih reče: kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.
  29. Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše. Os. 9, 14. Mar. 13, 17. Luka 21, 23.
  30. Tada će početi govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas. Isa. 2, 19. Isa. 2, 21. Os. 10, 8. Otkr. 6, 16. Otkr. 9, 6.
  31. Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta će biti od suha? Prič. 11, 31. Jer. 25, 29. Jezek. 21, 3. 1.Pet. 4, 17. ČV
  32. Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s njim. Isa. 53, 12. Mat. 27, 38. Jovan 19, 18.
  33. I kad dođoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve. Mat. 27, 33. Mar. 15, 22. Jovan 19, 17.
  34. A Isus govoraše: oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine. A dijeleći njegove haljine bacahu kocke. Psal. 22, 18. Mat. 5, 44. Mat. 27, 35. Mar. 15, 24. Luka 6, 29. Jovan 19, 24. Dela. 3, 17. Dela. 7, 60. Rim. 12, 14. 1.Kor. 2, 8. 1.Kor. 4, 12. 1.Tim. 1, 13. 1.Pet. 2, 20. ČV
  35. I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij. Psal. 22, 17. Zah. 12, 10.
  36. A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
  37. I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.
  38. A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grčkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski. Mat. 27, 37. Jovan 19, 19.
  39. A jedan od obješenijeh zločinaca huljaše na njega govoreći: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama. Mat. 27, 43. Mat. 27, 44. Mar. 15, 32.
  40. A drugi odgovarajući šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako? Ef. 5, 11.
  41. I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije učinio.
  42. I reče Isusu: opomeni me se, Gospode! kad dođeš u carstvo svoje. Jevr. 1, 3.
  43. I reče mu Isus: zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju. Otkr. 2, 7.
  44. A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga. Mat. 27, 45. Mar. 15, 33.
  45. I pomrča sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola. Mat. 27, 51. Mar. 15, 38. 2.Kor. 3, 14. Ef. 2, 14. Jevr. 6, 19.
  46. I povikavši Isus iza glasa reče: oče! u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši ovo izdahnu. Psal. 31, 5. Fil. 2, 8. 1.Pet. 2, 23. ČVČV
  47. A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreći: zaista ovaj čovjek bješe pravednik. Mat. 27, 54.
  48. I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje. Psal. 38, 11.
  49. A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ovo.
  50. I gle, čovjek, po imenu Josif, savjetnik, čovjek dobar i pravedan, Mat. 27, 57. Mar. 15, 42. Jovan 19, 38.
  51. (On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam čekaše carstva Božijega, 1.Moj. 37, 21. 1.Moj. 42, 21. 1.Moj. 49, 18. Prič. 1, 10. Mar. 15, 43. 1.Tim. 5, 22.
  52. On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo.
  53. I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko ne bijaše nikad metnut. Isa. 53, 9. Mat. 27, 59. Jovan 19, 41. Dela. 13, 29.
  54. I dan bijaše petak, i subota osvitaše.
  55. A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu. Mar. 15, 47. Luka 8, 2. Luka 23, 27.
  56. Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu. 1.Moj. 2, 3. 2.Moj. 16, 29. 3.Moj. 23, 3. 5.Moj. 5, 14. Nem. 9, 14. Isa. 56, 2. Isa. 56, 6. Isa. 58, 13. Mar. 16, 1. Otkr. 1, 10. ČV