1. Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. 2.Moj. 12, 3. 2.Moj. 12, 26. 3.Moj. 23, 5. Mat. 26, 2. Mar. 14, 1. 1.Kor. 5, 7.
  2. I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. Psal. 2, 2. Jovan 11, 47. Dela. 4, 27.
  3. A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. Mat. 26, 14. Mar. 14, 10. Jovan 13, 2. Jovan 13, 27.
  4. I otišavši govori s glavarima svešteničkijem i sa starješinama kako će im ga izdati. Dela. 4, 1.
  5. I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. Zah. 11, 12. Jovan 8, 44. 1.Tim. 6, 10. 1.Jov. 3, 8. Juda 1, 11.
  6. I on se obreče, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
  7. A dođe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; Mat. 26, 17. Mar. 14, 12.
  8. I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. Mar. 14, 13.
  9. A oni mu rekoše: gdje hoćeš da ugotovimo?Mat. 26, 16.
  10. A on im reče: eto kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim u kuću u koju on uđe, 1.Sam. 10, 3.
  11. I kažite domaćinu: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem? Mar. 14, 14.
  12. I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
  13. A oni otidoše i nađoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
  14. I kad dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. Mar. 14, 17.
  15. I reče im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
  16. Jer vam kažem da je otsele neću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu. Dela. 10, 41. Otkr. 19, 9.
  17. I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdijelite među sobom;
  18. Jer vam kažem da neću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe carstvo Božije. Mat. 26, 29. Mar. 14, 25.
  19. I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen. 1.Kor. 11, 24.
  20. A tako i čašu po večeri, govoreći: ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva. 1.Kor. 10, 16.
  21. Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. Psal. 41, 9. Mih. 7, 5. Mar. 14, 18. Jovan 13, 21. Jovan 13, 26.
  22. I sin čovječij dakle ide kao što je uređeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje! 1.Moj. 3, 15. Isa. 53, 1. Dan. 9, 24. Zah. 13, 7. Dela. 2, 23.
  23. I oni staše tražiti među sobom koji bi dakle od njih bio koji će to učiniti. Mar. 14, 19.
  24. A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći. Mat. 18, 1. Mar. 9, 33. Mar. 9, 34. Luka 9, 46.
  25. A on im reče: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori. Mat. 20, 25. Mar. 10, 42.
  26. Ali vi nemojte tako; nego koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga. Luka 9, 48. 1.Pet. 5, 3.
  27. Jer koji je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga. Mat. 20, 28. Jovan 13, 4. Fil. 2, 7.
  28. A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. Jevr. 4, 15.
  29. I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: Mat. 24, 47. Luka 12, 32. 2.Kor. 1, 7. 2.Tim. 2, 12. Jak. 2, 5.
  30. Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. 2.Sam. 9, 9. 2.Sam. 19, 28. Psal. 49, 14. Dan. 7, 22. Mat. 8, 11. Mat. 19, 28. Luka 12, 37. 1.Kor. 6, 2. 1.Kor. 6, 3. Otkr. 2, 26. Otkr. 19, 9.
  31. Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu. Amos 9, 9. Luka 11, 24. 1.Pet. 5, 8. ČV
  32. A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju. Psal. 51, 13. Jovan 17, 9. Jovan 17, 11. Jovan 17, 15. Jovan 21, 15. ČV
  33. A on mu reče: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići. Mar. 14, 29. Jovan 13, 37.
  34. A on reče: kažem ti, Petre! danas neće zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ. Mat. 26, 33. Mat. 26, 34.
  35. I reče im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuće, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. Mat. 10, 9. Luka 9, 3. ČV
  36. A on im reče: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
  37. Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i među zločince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. Isa. 53, 12. Mar. 15, 28.
  38. A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reče: dosta je.
  39. I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše učenici njegovi.
  40. A kad dođe na mjesto reče im: molite se Bogu da ne padnete u napast. Mat. 6, 13. Mar. 14, 38.
  41. I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
  42. Govoreći: oče! kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. Jovan 6, 38.
  43. A anđeo mu se javi s neba, i krijepi ga. Mat. 4, 11.
  44. I budući u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. Jovan 12, 27.
  45. I ustavši od molitve dođe k učenicima svojijem, i nađe ih a oni spavaju od žalosti, Dan. 10, 9.
  46. I reče im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
  47. Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iđaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.2.Sam. 20, 9. Mar. 3, 19.
  48. A Isus mu reče: Juda! zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?
  49. A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
  50. I udari jedan od njih slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu desno uho. Mat. 26, 51. Mar. 14, 47.
  51. A Isus odgovarajući reče: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
  52. A glavarima svešteničkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reče Isus: zar kao na hajduka iziđoste s noževima i koljem da me uhvatite? Mar. 14, 48.
  53. Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš čas i oblast tame. 1.Moj. 3, 15. Isa. 37, 3. Jovan 12, 27. Dela. 2, 23.
  54. A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara svešteničkoga. A Petar iđaše za njim izdaleka. Mat. 26, 57. Jovan 18, 15. Dela. 8, 32.
  55. A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeđahu zajedno, i Petar sjeđaše među njima. Mat. 26, 69. Mar. 14, 66.
  56. Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reče: i ovaj bješe s njim.
  57. A on ga se odreče govoreći: ženo! ne poznajem ga.
  58. I malo zatijem vidje ga drugi i reče: i ti si od njih. A Petar reče: čovječe! nijesam. Mat. 26, 71. Mar. 14, 68. Jovan 18, 25.
  59. I pošto prođe oko jednoga sahata drugi neko potvrđivaše govoreći: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
  60. A Petar reče: čovječe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
  61. I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu riječi Gospodnje kako mu reče: prije nego pijetao zapjeva odreći ćeš me se triput. Jezek. 16, 63. Mat. 26, 75. Mar. 14, 72. Jovan 13, 38. Otkr. 2, 5.
  62. I izišavši napolje plaka gorko. Isa. 66, 2. Jezek. 7, 16. 2.Kor. 7, 10.
  63. A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga. Psal. 69, 1. Psal. 69, 19. Isa. 50, 6. Mat. 26, 67. Mar. 14, 65.
  64. I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreći: proreci ko te udari?
  65. I druge mnoge hule govorahu na nj.
  66. I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenički i književnici, i odvedoše ga u svoj sud Psal. 2, 1. Mat. 27, 1. Dela. 4, 26.
  67. Govoreći: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reče: ako vam i kažem, nećete vjerovati. Jer. 38, 15. Mat. 26, 63. Mar. 14, 61. Jovan 10, 24.
  68. A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.
  69. Otsele će sin čovječij sjediti s desne strane sile Božije. Psal. 110, 1. Dan. 7, 13. Dela. 1, 11. 1.Sol. 4, 16. Jevr. 1, 3. Otkr. 1, 7.
  70. Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reče: vi kažete da sam ja.
  71. A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? jer sami čusmo iz usta njegovijeh.