ћир/lat
  1. I kad on u jedan od onijeh dana učaše narod u crkvi i propovijedaše jevanđelje, dođoše glavari sveštenički i književnici sa starješinama, Mat. 21, 23.
  2. I rekoše mu govoreći: kaži nam kakvom vlasti to činiš? Ili ko ti je dao vlast tu? Dela. 4, 7.
  3. A on odgovarajući reče im: i ja ću vas upitati jednu riječ, i kažite mi:
  4. Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi?
  5. A oni pomišljahu u sebi govoreći: ako rečemo s neba, reći će: zašto mu dakle ne vjerovaste?
  6. Ako li rečemo: od ljudi, sav će nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok.Mat. 14, 5. Mat. 21, 26. Luka 7, 29.
  7. I odgovoriše: ne znamo otkuda. Jov 24, 13. Rim. 1, 18. Rim. 1, 21. 2.Kor. 4, 3. 2.Sol. 2, 9.
  8. A Isus im reče: ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim. Mar. 11, 18. Jovan 7, 19.
  9. A narodu poče kazivati priču ovu: jedan čovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena. Psal. 80, 8. Pesma 8, 11. Isa. 5, 1. Jer. 2, 21.
  10. I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna. 2.Car. 17, 13. 2.Dnev. 36, 15. Dela. 7, 52. 1.Sol. 2, 15. Jevr. 11, 36.
  11. I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna.
  12. I posla opet trećega; a oni i onoga raniše, i istjeraše. Nem. 9, 29.
  13. Onda reče gospodar od vinograda: šta ću činiti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega. Isa. 7, 14. Jovan 3, 16. Rim. 8, 3. Gal. 4, 4.
  14. A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreći: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje. Psal. 2, 6. Isa. 9, 6. Fil. 2, 9. Jevr. 1, 2.
  15. I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta će dakle učiniti njima gospodar od vinograda? Jovan 19, 1. Jovan 19, 29. Dela. 3, 15. 1.Kor. 2, 8.
  16. Doći će i pogubiće ove vinogradare, i daće vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog!
  17. A on pogledavši na njih reče: šta znači dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla? Psal. 118, 22. 1.Pet. 2, 7.
  18. Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga. Isa. 8, 15. Dan. 2, 34.
  19. I gledahu glavari sveštenički i književnici u onaj čas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu priču kaza.
  20. I pažahu na njega, i poslaše vrebače, koji se građahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u riječi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.Mat. 22, 15.
  21. I upitaše ga govoreći: učitelju! znamo da pravo govoriš i učiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista učiš putu Božijemu: Mar. 12, 14.
  22. Treba li nam ćesaru davati harač, ili ne? ČV
  23. A on razumjevši njihovo lukavstvo reče im: šta me kušate?
  24. Pokažite mi dinar; čij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajući rekoše: ćesarev.Mat. 18, 28.
  25. A on im reče: podajte dakle što je ćesarevo ćesaru, a što je Božije Bogu. Rim. 13, 7.
  26. I ne mogoše riječi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše.
  27. A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga Mat. 16, 1. Mat. 16, 6. Mat. 16, 12. Mar. 12, 18. Dela. 4, 1. Dela. 23, 6.
  28. Govoreći: učitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu. 1.Moj. 38, 8. 5.Moj. 25, 5.
  29. Bijaše sedam braće, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;
  30. I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;
  31. I treći je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe;
  32. A poslije sviju umrije i žena.
  33. O vaskrseniju dakle koga će od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena.
  34. I odgovarajući Isus reče im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju;
  35. A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti će se ženiti ni udavati;2.Sol. 1, 5. Otkr. 3, 4.
  36. Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anđeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija. Mat. 22, 30. Mar. 12, 25. Rim. 8, 23. 1.Kor. 15, 42. 1.Kor. 15, 49. 1.Kor. 15, 52. 1.Jov. 3, 2. Otkr. 7, 9.
  37. A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva. 2.Moj. 3, 6. Dela. 7, 32.
  38. A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi. Psal. 16, 5. Mar. 12, 26. Mar. 12, 27. Rim. 4, 17. Rim. 6, 10. Rim. 14, 7. 1.Kor. 13, 4. Kol. 3, 3. Jevr. 11, 16.
  39. A neki od književnika odgovarajući rekoše: učitelju! dobro si kazao.
  40. I već ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reče:
  41. Kako govore da je Hristos sin Davidov? Isa. 9, 6. Mat. 1, 1. Mat. 22, 41. Mar. 12, 35. Luka 18, 38.
  42. Kad sam David govori u psaltiru: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Psal. 110, 1. Dela. 2, 34. 1.Kor. 15, 25.
  43. Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
  44. David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?
  45. A kad sav narod slušaše, reče učenicima svojijem: Mat. 23, 1. Mar. 12, 38.
  46. Čuvajte se od književnika, koji hoće da idu u dugačkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama;Mat. 23, 5. Luka 11, 43.
  47. Koji jedu kuće udovičke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni će još većma biti osuđeni. Mat. 11, 22. Luka 12, 47. Jak. 4, 17.