1. U to vrijeme pak iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svijet.
  2. Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom. Dela. 5, 37.
  3. I pođoše svi da se prepišu svaki u svoj grad.
  4. Tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, 1.Moj. 35, 19. 1.Sam. 16, 1. Mih. 5, 2. Mat. 1, 16. Mat. 2, 1. Mat. 2, 6. Luka 1, 27.
  5. Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna.
  6. I kad onamo bijahu, dođe vrijeme da ona rodi.
  7. I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.Isa. 53, 2. Mat. 1, 25. 2.Kor. 4, 4. Gal. 4, 4.
  8. I bijahu pastiri u onome kraju koji čuvahu noćnu stražu kod stada svojega.
  9. I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.
  10. I reče im anđeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu. 1.Moj. 12, 3. Psal. 72, 8. Isa. 2, 2. Isa. 42, 6. Isa. 49, 6. Isa. 60, 3. Dela. 13, 47. Rim. 15, 8. Kol. 1, 23.
  11. Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. Isa. 7, 14. Isa. 9, 6. Jovan 3, 16. Fil. 2, 11.
  12. I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima.
  13. I ujedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreći: 1.Moj. 28, 12. Psal. 103, 20. Dan. 7, 10. Jevr. 1, 14.
  14. Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Isa. 57, 19. Luka 19, 38. Ef. 2, 4. Ef. 2, 7. Kol. 1, 20. 2.Sol. 2, 16. 1.Jov. 4, 9. VB
  15. I kad anđeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.
  16. I dođoše brzo, i nađoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.
  17. A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.
  18. I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri.
  19. A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu. 1.Moj. 37, 11. 1.Sam. 21, 12. Dan. 7, 28. Luka 1, 66.
  20. I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano.
  21. I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. 1.Moj. 17, 12. 3.Moj. 12, 3. Mat. 1, 21.
  22. I kad dođe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda, 3.Moj. 12, 2. 3.Moj. 12, 6. 1.Sam. 1, 22.
  23. (Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;) 2.Moj. 13, 2. 2.Moj. 22, 29. 4.Moj. 3, 13.
  24. I da prinesu prilog, kao što je rečeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubića.
  25. I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeun, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu. Isa. 40, 1. ČV
  26. I njemu bješe sveti Duh kazao da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. Psal. 89, 48. Jevr. 11, 5.
  27. I kaza mu Duh te dođe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po običaju, Dela. 8, 29. Otkr. 1, 10.
  28. I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reče:
  29. Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; 1.Moj. 46, 30. 1.Kor. 15, 54. Fil. 1, 23. Otkr. 14, 13. ČV
  30. Jer vidješe oči moje spasenije tvoje, 1.Moj. 49, 18. 2.Sam. 23, 1. Isa. 52, 10. Dela. 4, 12.
  31. Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
  32. Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. Isa. 9, 2. Mat. 4, 16. Dela. 13, 47. ČV
  33. I Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše za njega.
  34. I blagoslovi ih Simeun, i reče Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti Isa. 8, 14. Isa. 8, 18. Isa. 66, 19. Os. 14, 9. Mat. 26, 65. Dela. 24, 5. Dela. 24, 14. Dela. 28, 22. Rim. 9, 32. 1.Kor. 1, 23. 2.Kor. 2, 16. 1.Pet. 2, 7. 1.Pet. 2, 12. 1.Pet. 4, 14. ČV
  35. (A i tebi samoj probošće nož dušu), da se otkriju misli mnogijeh srca. 1.Moj. 28, 12. Psal. 103, 20. Dan. 7, 10. 1.Kor. 11, 19. Jevr. 1, 13. ČV
  36. I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega, 2.Moj. 15, 20.
  37. I udova oko osamdeset i četiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvama. Dela. 26, 7.
  38. I ona u taj čas dođe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji čekahu spasenija u Jerusalimu. Plač. 3, 25. Mar. 15, 43. Luka 24, 21.
  39. I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.
  40. A dijete rastijaše i jačaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu. 1.Sam. 2, 21.
  41. I roditelji njegovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe. 2.Moj. 23, 14. 5.Moj. 16, 1.
  42. I kad mu bi dvanaest godina, dođoše oni u Jerusalim po običaju praznika;
  43. I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;
  44. Nego misleći da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.
  45. I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.
  46. I poslije tri dana nađoše ga u crkvi gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih, i pita ih, Isa. 11, 1.
  47. I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima. Mat. 7, 28. Mar. 1, 22. Jovan 7, 15.
  48. I vidjevši ga začudiše se, i mati njegova reče mu: sine! šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te.
  49. I reče im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? Psal. 30, 8. Mal. 3, 1. Jovan 2, 16. Jovan 4, 34. ČVČV
  50. I oni ne razumješe riječi što im reče. Luka 9, 45. Luka 18, 34.
  51. I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu. 1.Moj. 37, 11. Dan. 7, 28.
  52. I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi. 1.Sam. 2, 26. Prič. 3, 4. Dela. 2, 47. Rim. 14, 18. ČV