1. I uđe opet u zbornicu, i ondje bješe čovjek sa suhom rukom. Mat. 12, 9. Luka 6, 6.
  2. I motrahu za njim neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. Luka 6, 7.
  3. I reče čovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu.
  4. I reče im: valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? dušu održati, ili pogubiti? A oni mučahu. ČV
  5. I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reče čovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga. 1.Car. 19, 10. Psal. 69, 9. Psal. 119, 139. Mar. 11, 15. Luka 6, 10. Jovan 2, 14.
  6. I izišavši fariseji odmah učiniše za njega vijeću s Irodovcima kako bi ga pogubili. Mat. 12, 14. Mat. 22, 16.
  7. A Isus otide s učenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje; Luka 6, 17.
  8. I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko čuvši šta on čini dođe k njemu. ČV
  9. I reče učenicima svojijem da bude lađa u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosađuje.
  10. Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.
  11. I dusi nečisti kad ga viđahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: ti si sin Božij. Mat. 4, 3. Mat. 4, 6. Mat. 8, 29. Mat. 8, 31. Mat. 14, 33. Mar. 1, 1. Mar. 1, 23. Mar. 5, 5. Luka 4, 41. Luka 8, 28. Dela. 16, 17.
  12. I mnogo im prijećaše da ga ne prokažu. Mat. 12, 16. Mar. 1, 25. Mar. 1, 34. Luka 4, 41.
  13. I iziđoše na goru, i dozva koje on šćaše; i dođoše mu. Mat. 10, 1. Luka 6, 12. Luka 9, 1.
  14. I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,
  15. I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole:
  16. Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; Jovan 1, 42.
  17. I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znači sinovi gromovi; Isa. 58, 1.
  18. I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, Luka 6, 16. Dela. 1, 13. Juda 1, 1.
  19. I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
  20. I dođoše u kuću, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti. Mar. 6, 31.
  21. I čuvši to rod njegov iziđoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
  22. A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoću kneza đavolskoga izgoni đavole.Mat. 9, 34. Mat. 10, 25. Mat. 12, 24. Luka 11, 15. Jovan 8, 48.
  23. I dozvavši ih govoraše im u pričama: kako može sotona sotonu izgoniti? Mat. 12, 25. Luka 11, 17.
  24. I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono; Luka 11, 17.
  25. I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;
  26. I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego će propasti.
  27. Niko ne može pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda će kuću njegovu oplijeniti. Isa. 49, 24. Mat. 12, 29.
  28. Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiće se sinovima čovječijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila: Mat. 12, 31. Luka 12, 10. Jevr. 6, 4. Jevr. 10, 26. 1.Jov. 5, 16.
  29. A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vječnome sudu. Mat. 25, 46. Mar. 12, 40. Dela. 7, 51. 1.Sol. 1, 9. Jevr. 6, 4. Juda 1, 7. Juda 1, 13.
  30. Jer govorahu: u njemu je nečisti duh.
  31. I dođe mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu. Mat. 12, 46. Luka 8, 19.
  32. I sjeđaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braća tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te. Mat. 13, 55. Mar. 6, 3. Jovan 7, 3.
  33. I odgovori im govoreći: ko je mati moja ili braća moja?
  34. I pogledavši oko sebe na narod koji sjeđaše reče: evo mati moja i braća moja.5.Moj. 33, 9. Rim. 8, 29. Jevr. 2, 11.
  35. Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.