1. Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. 2.Moj. 12, 6. Mat. 26, 2. Jovan 11, 47.
  2. Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
  3. I kad bijaše on u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. Pesma 1, 12. Mat. 26, 6. Luka 7, 37. Jovan 12, 1. Jovan 12, 3.
  4. A neki se srđahu govoreći: zašto se to miro prosipa tako?
  5. Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. Mat. 18, 28.
  6. A Isus reče: ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro djelo na meni.
  7. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda. 5.Moj. 15, 11. Jovan 12, 8.
  8. Ona što može, učini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop.
  9. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanđelje ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin.
  10. I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima svešteničkijem da im ga izda.Mat. 10, 4. Luka 22, 3. Jovan 18, 2. Dela. 1, 16.
  11. A oni čuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda. Zah. 11, 12. 1.Tim. 6, 10. Juda 1, 11.
  12. I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu učenici njegovi: gdje ćeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš? Mat. 26, 16. Mat. 26, 17. Luka 22, 7.
  13. I posla dvojicu od učenika svojijeh i reče im: idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim,
  14. I gdje uđe kažite gospodaru od one kuće: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem? 2.Moj. 12, 6. 3.Moj. 23, 5.
  15. I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.
  16. I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.
  17. I kad bi uveče, dođe sa dvanaestoricom. Mat. 26, 20. Luka 22, 14. Jovan 13, 21.
  18. I kad sjeđahu za trpezom i jeđahu reče Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaće me. Luka 22, 21. Jovan 13, 21.
  19. A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja?
  20. A on odgovarajući reče im: jedan od dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdjelu.
  21. Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek. 1.Moj. 23, 15. Isa. 53, 1. Isa. 53, 12. Dan. 9, 26. Zah. 13, 7. Mat. 26, 24.
  22. I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. Mat. 26, 26. Luka 22, 19. 1.Kor. 10, 4. 1.Kor. 10, 16. 1.Kor. 11, 23.
  23. I uze čašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.
  24. I reče im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge. 2.Moj. 24, 8. Zah. 9, 11. 1.Kor. 11, 25. Jevr. 9, 14.
  25. Zaista vam kažem: više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u carstvu Božijemu.
  26. I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku. Mat. 26, 30.
  27. I reče im Isus: svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer je pisano: udariću pastira i ovce će se razbjeći. Isa. 53, 2. Dan. 9, 26. Zah. 13, 7. Mat. 11, 6. Mat. 26, 31. Jovan 16, 32. ČV
  28. Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. Mat. 16, 21. Mar. 16, 7.
  29. A Petar mu reče: ako se i svi sablazne, ali ja neću. Prič. 3, 5. Jer. 9, 23. Jovan 13, 37. ČV
  30. I reče mu Isus: zaista ti kažem: noćas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći. Mat. 26, 33. ČV
  31. A on još većma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neću te se odreći. Tako i svi govorahu.
  32. I dođoše u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. Psal. 69, 1. Mat. 26, 36. Mat. 26, 38. Luka 22, 39. Jovan 18, 1. Jevr. 5, 7.
  33. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poče tužiti.
  34. I reče im: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i stražite. Isa. 53, 3. Isa. 53, 12. Plač. 1, 12. Jovan 12, 27.
  35. I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas ako je moguće.
  36. I govoraše: Ava oče! sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti. Luka 24, 49. Jovan 5, 30. Jovan 20, 17. Rim. 8, 15. Gal. 4, 6. Jevr. 5, 7.
  37. I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga časa postražiti?
  38. Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo. Luka 22, 40. Rim. 7, 23. Gal. 5, 17. ČV
  39. I opet otišavši pomoli se Bogu one iste riječi govoreći.
  40. I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.
  41. I dođe treći put, i reče im: jednako spavate i počivate; dosta je; dođe čas; evo se predaje sin čovječij u ruke grješnicima. Jovan 13, 1.
  42. Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi. Mat. 26, 46. Jovan 18, 1.
  43. I odmah dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i od književnika i starješina. Mat. 26, 47. Luka 22, 47. Jovan 18, 3.
  44. I izdajnik njegov dade im znak govoreći: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga čuvajući.
  45. I došavši odmah pristupi k njemu, i reče: Ravi! ravi! i cjeliva ga. 2.Sam. 20, 9.
  46. A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga.
  47. A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara svešteničkoga, i otsiječe mu uho. Luka 22, 50.
  48. I odgovarajući Isus reče im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, Mat. 26, 55. Luka 22, 52.
  49. A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo. Psal. 22, 6. Isa. 53, 7. Dan. 9, 26. Luka 22, 37.
  50. I ostavivši ga učenici svi pobjegoše. Jov 19, 13. Psal. 38, 11. Psal. 88, 8. Jovan 16, 32. 2.Tim. 4, 16.
  51. I za njim iđaše nekakav mladić ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladića.
  52. A on ostavivši platno go pobježe od njih.
  53. I dovedoše Isusa k poglavaru svešteničkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenički i književnici i starješine. Mat. 26, 57. Luka 22, 54. Jovan 18, 13.
  54. I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara svešteničkoga, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja. Mar. 14, 66. Jovan 18, 15. Jovan 18, 18.
  55. A glavari sveštenički i sva skupština tražahu na Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše; Dan. 6, 4. Mat. 26, 59. 1.Pet. 3, 16.
  56. Jer mnogi svjedočahu lažno na njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka. Psal. 35, 11. Prič. 6, 19. Prič. 19, 5.
  57. I jedni ustavši svjedočahu na njega lažno govoreći:
  58. Mi smo čuli gdje on govori: ja ću razvaliti ovu crkvu koja je rukama načinjena, i za tri dana načiniću drugu koja neće biti rukama načinjena. Mar. 15, 29. Jovan 2, 19.
  59. I ni ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako.
  60. I ustavši poglavar sveštenički na srijedu zapita Isusa govoreći: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče? Mat. 26, 62.
  61. A on mučaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenički zapita i reče: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga? Isa. 53, 7. Mat. 26, 63. Luka 22, 68. 1.Pet. 2, 23.
  62. A Isus reče: jesam; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. Zah. 14, 5. Mat. 16, 27. Mar. 8, 38. Luka 22, 69. Dela. 1, 11. 1.Sol. 4, 16. 2.Sol. 1, 7. Juda 1, 14. Otkr. 1, 7.
  63. A poglavar sveštenički razdrije svoje haljine, i reče: šta nam trebaju više svjedoci?
  64. Čuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt.3.Moj. 24, 16. 1.Car. 21, 13.
  65. I počeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i ćušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima. Isa. 50, 6. Isa. 53, 3.
  66. I kad bijaše Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja poglavara svešteničkoga, Mat. 26, 58.
  67. I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reče: i ti si bio s Isusom Nazarećaninom.
  68. A on se odreče govoreći: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva.
  69. I opet kad ga vidje sluškinja, poče govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih. Mat. 26, 71. Luka 22, 58. Jovan 18, 25.
  70. A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi. Sud. 12, 6. Mat. 26, 73. Luka 22, 59. Jovan 18, 26. Dela. 2, 7. Dela. 12, 14.
  71. A on se poče kleti i preklinjati: ne znam toga čovjeka za koga vi govorite. Prič. 29, 25. 1.Kor. 10, 12.
  72. I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi što mu reče Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreći ćeš me se triput. I stade plakati. Luka 22, 61.