1. I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. Dan. 10, 8. Mar. 5, 37. Luka 9, 28.
  2. I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao svijet. Dan. 10, 8.
  3. I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu. Rim. 3, 21.
  4. A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji. Luka 9, 33.
  5. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih; i gle, glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. 5.Moj. 18, 15. Isa. 42, 1. Mat. 3, 17. Mar. 1, 11. Luka 3, 22. Dela. 3, 22. Jevr. 12, 25. 2.Pet. 1, 17.
  6. I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo. 2.Pet. 1, 18.
  7. I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: ustanite, i ne bojte se.
  8. A oni podignuvši oči svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama.
  9. I silazeći s gore zapovjedi im Isus govoreći: nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin čovječij iz mrtvijeh ne ustane. Mar. 9, 9. Luka 9, 36.
  10. I zapitaše ih učenici njegovi govoreći: zašto dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da dođe? Mal. 4, 5.
  11. A Isus odgovarajući reče im: Ilija će doći najprije i urediti sve. Luka 1, 16. Dela. 1, 6. Dela. 3, 21.
  12. Ali vam kažem da je Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta htješe: tako i sin čovječij treba da postrada od njih. Mat. 14, 3. Mar. 9, 12.
  13. Tada razumješe učenici da im govori za Jovana krstitelja.
  14. I kad dođoše k narodu, pristupi k njemu čovjek klanjajući mu seMar. 9, 14. Luka 9, 37.
  15. I govoreći: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muči se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.
  16. I dovedoh ga učenicima tvojijem, i ne mogoše ga iscijeliti.
  17. A Isus odgovarajući reče: o rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama? dokle ću vas trpljeti? Dovedite mi ga amo.
  18. I zaprijeti mu Isus; i đavo iziđe iz njega; i ozdravi momče od onoga časa.
  19. Tada pristupiše učenici k Isusu i nasamo rekoše mu: zašto ga mi ne mogosmo izgnati? Mar. 9, 18. Mar. 9, 28.
  20. A Isus reče im: za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: prijeđi odavde tamo, i prijeći će, i ništa neće vam biti nemoguće.Mat. 21, 21. Mar. 9, 23. Mar. 11, 23. Luka 17, 6. 1.Kor. 12, 9. 1.Kor. 13, 2.
  21. A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom.
  22. A kad su hodili po Galileji, reče im Isus: predaće se sin čovječij u ruke ljudske; Mat. 16, 21. Mat. 20, 17. Mar. 8, 31. Mar. 9, 30. Mar. 10, 33. Luka 9, 22. Luka 18, 31. Luka 24, 6.
  23. I ubiće ga, i treći dan ustaće. I neveseli bijahu vrlo.
  24. A kad dođoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: zar vaš učitelj neće dati didrahme? 2.Moj. 30, 13. Mar. 9, 33.
  25. Petar reče: hoće. I kad uđe u kuću, preteče ga Isus govoreći: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i harače, ili od svojijeh sinova ili od tuđijeh?
  26. Reče njemu Petar: od tuđijeh. Reče mu Isus: dakle ne plaćaju sinovi.
  27. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se. Mar. 12, 17. 1.Kor. 10, 32.