1. I onaj dan izišavši Isus iz kuće sjeđaše kod mora.Mar. 4, 1. Luka 5, 3.
  2. I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora ući u lađu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu. 1.Moj. 49, 10. Mat. 4, 25. Mat. 15, 30. Luka 5, 3. Luka 8, 4.
  3. I on im kaziva mnogo u pričama govoreći: gle, iziđe sijač da sije.
  4. I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih;
  5. A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje. Jezek. 11, 19.
  6. I kad obasja sunce, povenuše, i budući da nemahu žila, posahnuše. Kol. 2, 7.
  7. A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.
  8. A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset. 1.Moj. 26, 12.
  9. Ko ima uši da čuje neka čuje. Mar. 4, 9.
  10. I pristupivši učenici rekoše mu: zašto im govoriš u pričama? Luka 8, 9.
  11. A on odgovarajući reče im: vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano. Mat. 11, 25. Mat. 16, 17. Mar. 4, 11. 1.Kor. 2, 10. 1.Kor. 14, 2. Kol. 1, 26.
  12. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima. Mat. 25, 29. Mar. 4, 25. Luka 8, 18. Luka 19, 26.
  13. Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumiju. Jezek. 21, 4.
  14. I zbiva se na njima proroštvo Isaijno, koje govori: ušima ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete gledati, i nećete vidjeti. Isa. 6, 9. Jezek. 12, 2. Mar. 4, 12. Luka 8, 12. Jovan 12, 40. Dela. 28, 26. Rim. 11, 8. 2.Kor. 3, 14.
  15. Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Zah. 7, 11. Jevr. 5, 11.
  16. A blago vašijem očima što vide, i ušima vašijem što čuju. Mat. 16, 17. Luka 2, 29. Luka 10, 23. Jovan 20, 29. Dela. 26, 18. 2.Kor. 4, 6.
  17. Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše. Jevr. 11, 13. 1.Pet. 1, 10.
  18. Vi pak čujte priču o sijaču: Mar. 4, 14. Luka 8, 11.
  19. Svakome koji sluša riječ o carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano. Luka 8, 12. 2.Kor. 2, 11.
  20. A na kamenu posijano to je koji sluša riječ i odmah s radosti primi je, Isa. 58, 2. Jezek. 33, 11. Mar. 4, 5. Luka 8, 13. Jovan 5, 35.
  21. Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju riječi radi, odmah udari natrag.Mat. 11, 6. 2.Tim. 1, 15.
  22. A posijano u trnju to je koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše riječ, i bez roda ostane. Jer. 4, 3. Mat. 19, 23. Mar. 10, 23. Luka 18, 24. 1.Tim. 6, 9. 2.Tim. 4, 10.
  23. A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset.
  24. Drugu priču kaza im govoreći: carstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu,
  25. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. Luka 10, 19. 1.Pet. 5, 8.
  26. A kad niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
  27. Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
  28. A on reče im: neprijatelj čovjek to učini. A sluge rekoše mu: hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?
  29. A on reče: ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.
  30. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju. Isa. 17, 5. Mat. 3, 12. Mat. 24, 31. 1.Sol. 4, 17. 2.Sol. 2, 1.
  31. Drugu priču kaza im govoreći: carstvo je nebesko kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj,Isa. 2, 2. Mih. 4, 1. Mar. 4, 30. Luka 13, 18. 2.Pet. 3, 18.
  32. Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama. Jezek. 31, 6.
  33. Drugu priču kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. Luka 13, 20.
  34. Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priče ništa ne govoraše im:
  35. Da se zbude što je rekao prorok govoreći: otvoriću u pričama usta svoja, kazaću sakriveno od postanja svijeta.Psal. 49, 4. Psal. 78, 2. Rim. 16, 25. 1.Kor. 2, 7. Ef. 3, 9.
  36. Tada ostavi Isus ljude, i dođe u kuću. I pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: kaži nam priču o kukolju na njivi.
  37. A on odgovarajući reče im: koji sije dobro sjeme ono je sin čovječij; Isa. 61, 1.
  38. A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla; 1.Moj. 3, 15. 1.Moj. 12, 3. Psal. 22, 27. Isa. 49, 6. Os. 2, 23. Mih. 4, 2. Mal. 1, 11. Jovan 8, 44. Dela. 13, 10. 2.Pet. 2, 14. 1.Jov. 3, 7.
  39. A neprijatelj koji ga je posijao jest đavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anđeli. Jezek. 7, 2. Joil 3, 13. Otkr. 14, 15.
  40. Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na pošljetku ovoga vijeka.
  41. Poslaće sin čovječij anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i koji čine bezakonje. Mat. 24, 31. 2.Pet. 2, 1.
  42. I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba. Mat. 3, 12. Otkr. 20, 10.
  43. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da čuje neka čuje. Prič. 4, 18. Dan. 12, 3. Otkr. 7, 9.
  44. Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono. Prič. 2, 4. Isa. 55, 1. Fil. 3, 7. Otkr. 3, 18.
  45. Još je carstvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera,
  46. Pa kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. Prič. 2, 4. Prič. 8, 10.
  47. Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; Jezek. 47, 10. Mat. 22, 10.
  48. Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje.
  49. Tako će biti na pošljetku vijeka: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednijeh.
  50. I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.
  51. Reče im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode. Dela. 8, 30.
  52. A on im reče: zato je svaki književnik koji se naučio carstvu nebeskome kao domaćin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. Pesma 7, 13.
  53. I kad svrši Isus priče ove, otide odande.
  54. I došavši na postojbinu svoju, učaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moći? 5.Moj. 18, 15. Mat. 2, 23. Mar. 6, 1. Luka 4, 16.
  55. Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? Isa. 49, 7. Isa. 53, 2. Mat. 12, 46. Mar. 3, 32. Mar. 6, 3. Mar. 15, 40. ČV
  56. I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?
  57. I sablažnjavahu se o njega. A Isus reče im: nema proroka bez časti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu. Psal. 22, 6. Mat. 11, 6. Mat. 26, 31. Mar. 6, 4. Luka 4, 24. Jovan 4, 44.
  58. I ne stvori ondje čudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo. Psal. 78, 41. Jevr. 3, 19. Jevr. 4, 2.