1. A Korej sin Isara sina Kata sina Levijeva, i Datan i Aviron sinovi Elijavovi, i Avnan sin Faleta sina Ruvimova pobuniše se, 4.Moj. 27, 3. Juda 1, 11.
  2. I ustaše na Mojsija, i s njima dvjesta i pedeset ljudi između sinova Izrailjevijeh, glavara narodnijeh, koji se sazivahu na zbor i bijahu ljudi znatni. 4.Moj. 26, 9.
  3. I skupiše se na Mojsija i na Arona, i rekoše im: dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim? 2.Moj. 19, 6. 2.Moj. 29, 45. Psal. 106, 16.
  4. Kad to ču Mojsije, pade ničice. 4.Moj. 14, 5. 4.Moj. 20, 6.
  5. Potom reče Koreju i svoj družini njegovoj govoreći: sjutra će pokazati Gospod ko je njegov, i ko je svet, i koga je pustio k sebi, jer koga je izabrao onoga će pustiti k sebi. 2.Moj. 28, 1. 3.Moj. 10, 3. 3.Moj. 21, 6. 4.Moj. 17, 5. 1.Sam. 2, 28. Psal. 105, 26. Jezek. 43, 19. Jezek. 45, 4. 2.Tim. 2, 19.
  6. Ovo učinite: uzmite kadionice, Korej sa svom družinom svojom.
  7. I metnite sjutra u njih ognja i metnite u njih kada pred Gospodom, i koga izbere Gospod onaj će biti svet. Dosta nek vam je, sinovi Levijevi!
  8. I reče Mojsije Koreju: čujte sinovi Levijevi!
  9. Malo li vam je što vas je Bog Izrailjev odvojio od zbora Izrailjeva pustivši vas k sebi da vršite službu u šatoru Gospodnjem i da stojite pred zborom i služite za nj? 5.Moj. 10, 8. 1.Sam. 18, 23. Isa. 7, 13. Jezek. 44, 11.
  10. Pustio je k sebi tebe i svu braću tvoju, sinove Levijeve, s tobom, a vi tražite još i sveštenstvo?
  11. Zato ti i sva družina tvoja skupiste se na Gospoda. Jer Aron šta je da vičete na nj? 1.Kor. 3, 5.
  12. I posla Mojsije da dozovu Datana i Avirona sinove Elijavove. A oni odgovoriše: nećemo da idemo.
  13. Malo li je što si nas izveo iz zemlje u kojoj teče mlijeko i med da nas pobiješ u ovoj pustinji, nego još hoćeš da vladaš nad nama? 4.Moj. 16, 27. 4.Moj. 16, 35.
  14. Jesi li nas odveo u zemlju gdje teče mlijeko i med? i jesi li nam dao da imamo njiva i vinograda? hoćeš li oči ovijem ljudima da iskopaš? Nećemo da idemo.2.Moj. 3, 8. 3.Moj. 20, 24.
  15. Tada se rasrdi Mojsije vrlo, i reče Gospodu: nemoj pogledati na dar njihov; nijednoga magarca nijesam uzeo od njih, niti sam kome od njih učinio kakoga zla.1.Moj. 4, 4. 1.Sam. 12, 3. Dela. 20, 33. 2.Kor. 7, 2.
  16. Potom reče Mojsije Koreju: ti i svi tvoji stanite sjutra pred Gospodom, ti i oni i Aron.
  17. I uzmite svaki svoju kadionicu, i metnite u njih kada, i stanite pred Gospodom svaki sa svojom kadionicom, dvjesta i pedeset kadionica, i ti i Aron, svaki sa svojom kadionicom.
  18. I uzeše svaki svoju kadionicu, i metnuvši u njih ognja metnuše u njih kada, i stadoše na vrata šatora od sastanka s Mojsijem i Aronom.
  19. A Korej sabra na njih sav zbor na vrata šatora od sastanka; tada se pokaza slava Gospodnja svemu zboru. 3.Moj. 9, 6. 3.Moj. 9, 23. 4.Moj. 16, 7. 4.Moj. 16, 10.
  20. I reče Gospod Mojsiju i Aronu govoreći:
  21. Odvojte se iz toga zbora, da ih odmah satrem. 1.Moj. 19, 17. 2.Moj. 32, 10. Psal. 73, 19. Isa. 37, 36. Jer. 51, 6. Dela. 2, 40. Otkr. 18, 4.
  22. A oni padoše ničice i rekoše: Bože, Bože duhovima i svakom tijelu! ovaj jedan zgriješio, i na sav li ćeš se zbor gnjeviti? 4.Moj. 27, 16. 2.Sam. 24, 17. 1.Dnev. 21, 17. Jov 12, 10. Prop. 12, 7. Isa. 57, 16. Jer. 32, 27. Jezek. 18, 20. Zah. 12, 1. Jevr. 12, 9.
  23. Opet reče Gospod Mojsiju govoreći:
  24. Reci zboru i kaži: otstupite od šatora Korejeva i Datanova i Avironova.
  25. I ustavši Mojsije otide k Datanu i Avironu, a za njim otidoše starješine Izrailjeve.
  26. I reče zboru govoreći: otstupite od šatora tijeh bezbožnika, i ne dodijevajte se ničega što je njihovo, da ne izginete sa svijeh grijeha njihovijeh. 1.Moj. 19, 12. Isa. 52, 11. Jer. 51, 6. Dela. 2, 40. 2.Kor. 6, 17. Otkr. 18, 4.
  27. I otstupiše sa svijeh strana od šatora Korejeva i Datanova i Avironova; a Datan i Aviron izašavši stadoše svaki na vrata od šatora svojega sa ženama svojim i sa sinovima svojim i s djecom svojom.4.Moj. 16, 4. Prič. 16, 18.
  28. Tada reče Mojsije: ovako ćete poznati da me je Gospod poslao da činim sva ova djela, i da ništa ne činim od sebe: 5.Moj. 18, 22. 1.Car. 18, 36. Jer. 23, 16. Jezek. 13, 17. Zah. 2, 9.
  29. Ako ovi pomru kao što mru svi ljudi, i ako budu pokarani kao što bivaju pokarani svi ljudi, nije me poslao Gospod; 2.Moj. 20, 5. 1.Car. 22, 28. Jov 35, 15. Isa. 10, 3. Jer. 5, 9. Plač. 4, 22.
  30. Ako li što novo učini Gospod, i zemlja otvori usta svoja i proždre ih sa svijem što je njihovo, i siđu živi u grob, tada znajte da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda. Jov 31, 3. Psal. 55, 15. Isa. 28, 21. Otkr. 9, 2.
  31. A kad izgovori riječi ove, rasjede se zemlja pod njima, 4.Moj. 26, 10. 4.Moj. 27, 3. 5.Moj. 11, 6. Psal. 106, 17.
  32. I otvorivši zemlja usta svoja proždrije ih, i domove njihove i sve ljude Korejeve i sve blago njihovo. 1.Dnev. 6, 22. Psal. 106, 17.
  33. I tako siđoše sa svijem što imahu živi u grob, i pokri ih zemlja i nesta ih iz zbora. Isa. 38, 18.
  34. A svi Izrailjci koji bijahu oko njih pobjegoše od vike njihove, jer govorahu: da nas ne proždre zemlja.
  35. I izađe oganj od Gospoda, i sažeže onijeh dvjesta i pedeset ljudi koji prinesoše kad. 3.Moj. 10, 2. 4.Moj. 11, 1. Psal. 106, 18.
  36. Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:
  37. Kaži Eleazaru sinu Arona sveštenika neka pokupi kadionice iz toga garišta, i ugljevlje iz njih neka razbaci, jer su svete;
  38. Kadionice onijeh koji ogriješiše duše svoje neka raskuju na ploče da se okuje oltar, jer kadiše njima pred Gospodom, zato su svete, i neka budu sinovima Izrailjevijem znak. 4.Moj. 17, 10. 4.Moj. 26, 10. Prič. 20, 2. Jezek. 14, 8. Avak. 2, 10. 1.Kor. 10, 11. 2.Pet. 2, 6.
  39. I pokupi Eleazar sveštenik kadionice mjedene, kojima bjehu kadili oni što izgorješe, i raskovaše ih na okov oltaru
  40. Za spomen sinovima Izrailjevijem, da ne pristupa niko drugi koji nije roda Aronova da kadi pred Gospodom, da mu ne bude kao Koreju i družini njegovoj, kao što mu bješe kazao Gospod preko Mojsija. 4.Moj. 3, 38. 4.Moj. 18, 4. 1.Car. 13, 1. 1.Dnev. 23, 13. 2.Dnev. 26, 18. Jevr. 7, 13.
  41. A sjutradan vikaše sav zbor sinova Izrailjevijeh na Mojsija i na Arona govoreći: pobiste narod Gospodnji. 4.Moj. 14, 2. Psal. 106, 13. Psal. 106, 26. Mat. 5, 11. Dela. 21, 28. 2.Kor. 6, 8.
  42. A kad se stjecaše narod na Mojsija i na Arona, pogledaše na šator od sastanka, a to oblak na njemu, i pokaza se slava Gospodnja. 2.Moj. 16, 7. 2.Moj. 16, 10. 2.Moj. 24, 16. 2.Moj. 40, 34. 3.Moj. 9, 23. 4.Moj. 14, 10. 4.Moj. 20, 2.
  43. I dođe Mojsije i Aron pred šator od sastanka.
  44. I reče Gospod Mojsiju govoreći:
  45. Uklonite se iz toga zbora da ih odmah potrem. A oni padoše ničice. 4.Moj. 16, 6. 1.Dnev. 21, 16. Mat. 26, 39.
  46. I reče Mojsije Aronu: uzmi kadionicu, i metni u nju ognja s oltara, i metni kada, i idi brže ka zboru, i očisti ih; jer gnjev žestok izađe od Gospoda, i pomor poče. 3.Moj. 10, 6. 4.Moj. 1, 53. 4.Moj. 8, 19. 4.Moj. 11, 33. 4.Moj. 18, 5. Isu. 7, 1. Isu. 22, 18. Isu. 22, 20. 1.Sam. 6, 19. 2.Sam. 24, 1. 1.Dnev. 27, 24. 2.Dnev. 19, 10. Psal. 106, 29.
  47. I uzevši Aron kadionicu, kao što mu reče Mojsije, otrča usred zbora, i gle, pomor već bješe počeo u narodu; i okadiv očisti narod.
  48. I stajaše među mrtvima i živima, i ustavi se pomor. 2.Sam. 24, 16. 2.Sam. 24, 25. 1.Dnev. 21, 22. Jov 33, 24. Psal. 106, 30. Mat. 20, 28. 1.Sol. 1, 10. Jevr. 7, 24. Jak. 5, 16.
  49. A onijeh koji pomriješe od toga pomora bješe četrnaest tisuća i sedam stotina, osim onijeh što izgiboše s Koreja.
  50. I vrati se Aron k Mojsiju na vrata šatora od sastanka, kad se ustavi pomor.