1. Osmoga mjeseca druge godine Darijeve, dođe riječ Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idova govoreći: Jezd. 4, 24. Jezd. 5, 1. Agej 1, 1.
  2. Gospod se vrlo razgnjevi na oce vaše.
  3. Zato im reci: ovako veli Gospod nad vojskama: vratite se k meni, govori Gospod nad vojskama, i ja ću se vratiti k vama, veli Gospod nad vojskama. Jer. 25, 5. Mih. 7, 19. Mal. 3, 7. Luka 15, 20.
  4. Ne budite kao oci vaši, kojima vikahu pređašnji proroci govoreći: ovako veli Gospod nad vojskama: vratite se sa zlijeh putova svojih i od zlijeh djela svojih; ali ne poslušaše niti paziše na me, govori Gospod. Isa. 1, 16. Jer. 3, 12. Jezek. 33, 11. Os. 14, 1. Mat. 3, 8. Dela. 3, 19.
  5. Oci vaši gdje su? i ti proroci žive li dovijeka?
  6. Ali riječi moje i uredbe moje koje zapovijedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? te se oni obratiše i rekoše: kako Gospod nad vojskama bješe namislio učiniti nam prema putovima našim i po djelima našim, tako nam učini. Isa. 55, 1. Plač. 1, 18.
  7. Dvadeset četvrtoga dana jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Savat, druge godine Darijeve, dođe riječ Gospodnja proroku Zahariji sinu Varahije sina Idova govoreći:
  8. Vidjeh noću, a to čovjek jahaše na konju riđu, i stajaše među mirtama koje bijahu u dolu, a za njim bijahu konji riđi, šareni i bijeli. Isu. 5, 13. Zah. 6, 2. Otkr. 6, 4.
  9. I rekoh: što je ovo, gospodaru moj? A anđeo koji govoraše sa mnom reče mi: ja ću ti pokazati što je ovo.Dan. 8, 16. Zah. 2, 3.
  10. Tada čovjek koji stajaše među mirtama progovori i reče: ovo su koje posla Gospod da oblaze zemlju. Psal. 91, 11. Zah. 6, 7. Jevr. 1, 14.
  11. I oni progovoriše anđelu Gospodnjemu koji stajaše među mirtama, i rekoše: mi obidosmo zemlju, i gle, sva zemlja počiva i mirna je. Psal. 103, 20.
  12. Tada anđeo Gospodnji odgovori i reče: Gospode nad vojskama, kad ćeš se već smilovati Jerusalimu i gradovima Judinijem, na koje se gnjeviš već sedamdeset godina? Psal. 80, 14. Psal. 102, 13. Dan. 9, 2. Zah. 7, 5. Otkr. 6, 10.
  13. A Gospod odgovori anđelu koji govoraše sa mnom, dobrijem riječima, milijem riječima. Isa. 40, 1. Jer. 29, 10.
  14. I reče mi anđeo koji govoraše sa mnom: viči i reci: ovako veli Gospod nad vojskama: revnujem za Jerusalim i za Sion veoma. Joil 2, 18. Zah. 8, 2.
  15. I gnjevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnjevih a oni pomogoše na zlo. Isa. 47, 6. Jer. 48, 11.
  16. Zato ovako veli Gospod: obratih se k Jerusalimu milošću, dom će se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže će se zategnuti preko Jerusalima.Isa. 12, 1. Zah. 2, 1. Zah. 8, 3.
  17. Još viči i reci: ovako veli Gospod nad vojskama: opet će gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod će opet utješiti Sion i opet će izabrati Jerusalim. Isa. 51, 3. Zah. 3, 2.
  18. Tada podigoh oči svoje i vidjeh, i gle, četiri roga. Zah. 5, 5. Zah. 6, 1.
  19. I rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: što je to? A on mi reče: to su rogovi koji razmetnuše Judu, Izrailja i Jerusalim. Jezd. 4, 1. Avak. 3, 14.
  20. Potom pokaza mi Gospod četiri kovača.
  21. I rekoh: šta su ti došli da rade? A on odgovori i reče: ono su rogovi koji razmetnuše Judu da niko ne podiže glave; a ovi dođoše da ih uplaše, da odbiju rogove narodima, koji podigoše rog na zemlju Judinu da je razmetnu. Psal. 75, 4.