1. Molitva proroka Avakuma; za pjevanje.
  2. Gospode, čuh riječ tvoju, i uplaših se; Gospode, djelo svoje usred godina sačuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti.
  3. Bog dođe od Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove.
  4. Svjetlost mu bijaše kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena sila njegova.
  5. Pred njim iđaše pomor, i živo ugljevlje iđaše ispod nogu njegovijeh.
  6. Stade, i izmjeri zemlju, pogleda i razmetnu narode, raspadoše se vječne gore, slegoše se humovi vječni; putovi su mu vječni. 2.Moj. 23, 31. 4.Moj. 21, 24. 4.Moj. 21, 34. 5.Moj. 33, 15.
  7. Vidjeh šatore Etiopske u muci, ustreptaše zavjesi zemlji Madijanskoj. 2.Moj. 15, 14. Jer. 49, 29.
  8. Eda li se na rijeke razgnjevi Gospod? eda li se na rijeke raspali gnjev tvoj? na more jarost tvoja, kad si pojezdio na konjma svojim i na kolima svojim za spasenje? 2.Moj. 14, 21. Psal. 114, 5.
  9. Pomoli se luk tvoj kao što si se zakleo plemenima; razdro si zemlju za rijeke.
  10. Vidješe te gore i uzdrktaše, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje. Psal. 104, 32.
  11. Sunce i mjesec stadoše u stanu svom, idoše prema svjetlosti tvoje strijele, prema sijevanju sjajnoga koplja tvojega. Isu. 10, 13.
  12. Srdito si išao po zemlji, gnjevno si gazio narode. Psal. 44, 2. Mih. 4, 13.
  13. Izašao si na spasenje narodu svojemu, na spasenje s pomazanikom svojim; razmrskao si glavu kući bezbožničkoj do vrata otkrivši temelj. 2.Sam. 5, 20.
  14. Njegovijem kopljima probio si glavu selima njegovijem kad navaljivahu kao vihor da me razaspu, radovahu se kao da će proždrijeti siromaha u potaji.
  15. Išao si po moru na konjma svojim, po gomili mnoge vode. Psal. 77, 19.
  16. Čuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrktaše na glas, u kosti mi uđe truhlež, i ustresoh se na mjestu svom; kako ću počivati u dan nevolje, kad dođe na narod koji će ga opustošiti.Prič. 14, 30. Jer. 23, 9.
  17. Jer smokva neće cvasti, niti će biti roda na lozi vinovoj; rod će maslinov prevariti, i njive neće dati hrane, ovaca će nestati iz tora, i goveda neće biti u oboru. Jer. 12, 4. 2.Kor. 4, 8. ČV
  18. Ali ću se ja radovati u Gospodu, veseliću se u Bogu spasenja svojega. Psal. 42, 5. Isa. 61, 10. 2.Kor. 4, 8.
  19. Gospod je Gospod sila moja, i daće mi noge kao u košute, i vodiće me po visinama mojim. Načelniku pjevačkom uz žice moje. Psal. 27, 1.