- Riječ Gospodnja koja dođe Joilu sinu Fatuilovu. Jevr. 1, 1. 2.Pet. 1, 21.
- Čujte, starci; slušajte, svi stanovnici zemaljski; je li ovako što bilo za vašega vremena ili za vremena vaših otaca?5.Moj. 4, 32. Isa. 7, 17. Mat. 24, 21.
- Pripovijedajte to sinovima svojim, i sinovi vaši svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjemu koljenu. Psal. 78, 4.
- Što osta iza gusjenice izjede skakavac, i što osta iza skakavca izjede hrušt, i što osta iza hrušta izjede crv. Amos 7, 1. Naum 3, 16.
- Otrijeznite se, pijanice, i plačite; i ridajte svi koji pijete vino, za novijem vinom, jer se ote iz usta vaših. Isa. 32, 10.
- Jer dođe na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice. Prič. 30, 25. Joil 2, 2. Otkr. 9, 8.
- Potr vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvijem ih oguli i pobaca, te im se grane bijele. Isa. 5, 6.
- Ridaj kao mladica opasana kostrijeću za mužem mladosti svoje. Prič. 2, 17. Isa. 22, 12.
- Nesta dara i naljeva iz doma Gospodnjega; tuže sveštenici, sluge Gospodnje. Joil 2, 14.
- Opustje polje, tuži zemlja; jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja.Isa. 24, 7. Jer. 12, 11.
- Stidite se ratari, ridajte vinogradari, pšenice radi i ječma radi, jer propade žetva na njivi; Jer. 14, 3. Jer. 14, 4. Jer. 50, 16.
- Loza posahnu i smokva uvenu; šipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnuše, jer nesta radosti između sinova ljudskih. Isa. 9, 3. Jer. 48, 33. Os. 9, 1.
- Opašite se i plačite sveštenici; ridajte koji služite oltaru, dođite, noćujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev. Jer. 4, 8. Os. 9, 4.
- Naredite post, oglasite praznik, skupite starješine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svojega, i vapijte ka Gospodu: 2.Car. 10, 20. 2.Dnev. 20, 3. 2.Dnev. 20, 4. 2.Dnev. 20, 13.
- Jaoh dana! jer je blizu dan Gospodnji, i doći će kao pogibao od svemogućega. Jer. 30, 7. Joil 2, 3. Amos 5, 16.
- Nije li nestalo hrane ispred očiju naših, radosti i veselja iz doma Boga našega? 5.Moj. 12, 7. 5.Moj. 12, 12. 5.Moj. 16, 11.
- Sjeme istruhnu pod grudama svojim, puste su žitnice, razvaljene spreme, jer posahnu žito.
- Kako uzdiše stoka! kako su se smela goveda! jer nemaju paše; i ovce ginu. 1.Car. 18, 5. Jer. 14, 6. Os. 4, 3. Jona 3, 7.
- K tebi, Gospode, vičem, jer oganj sažeže paše u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju.
- I zvijerje poljsko pogleda za tobom, jer usahnuše potoci vodeni i oganj sažeže paše u pustinji. 1.Car. 17, 7. Jov 39, 3. Psal. 104, 21.