1. Trubu na usta, i reci: kao orao ide na dom Gospodnji; jer prestupiše zavjet moj i otpadiše se od zakona mojega. Jer. 4, 13. Jer. 48, 40. Jezek. 33, 3. Avak. 1, 8.
  2. Izrailj će vikati k meni: Bože moj; poznajemo te. Psal. 78, 34. Mat. 7, 21.
  3. Izrailj je ostavio dobro; neprijatelj će ga goniti.
  4. Postavljaju careve, ali ne od mene; podižu knezove, za koje ja ne znam; od srebra svojega i od zlata svojega grade sebi likove, da se istrijebe. 1.Car. 12, 16. 2.Car. 15, 13. 2.Car. 15, 17. 2.Car. 15, 25.
  5. Ostavilo te je tele tvoje, Samarijo; jarost se moja raspalila na njih; dokle se neće moći očistiti? Jer. 13, 27. Jer. 48, 13.
  6. Jer je i ono od Izrailja; načinio ga je umjetnik, i nije Bog; tele će Samarijsko otići u komade. Jer. 48, 13.
  7. Jer siju vjetar, pa će žeti oluju; stabljike neće imati, klica neće dati brašna; da bi i dala, proždrijeće ga tuđinci. Plač. 5, 2.
  8. Proždrijeće se Izrailj, biće među narodima kao sud na kom nema miline. Jer. 22, 28.
  9. Jer otidoše k Asircu, divljemu magarcu, koji je sam za se; Jefrem naima ljubavnike. 2.Car. 15, 19. Jezek. 16, 33.
  10. A što naimaše među narodima, ja ću ih sabrati; a već i okusiše malo radi bremena cara nad knezovima. Isa. 10, 8. Jezek. 26, 7. Dan. 2, 37.
  11. Što umnoži Jefrem oltare da griješi, biće mu oltari na grijeh.
  12. Napisah mu velike stvari u zakonu svom; ali mu se čine kao nešto tuđe. 5.Moj. 4, 6. Nem. 9, 13. Jov 21, 14. Prič. 22, 20. Rim. 3, 1.
  13. Za žrtve, koje mi prinose, prinose meso, i jedu ga; Gospod ih ne prima; sada će se opomenuti bezakonja njihova i pohodiće grijehe njihove; oni će se vratiti u Misir. Jezek. 29, 16. Amos 8, 7.
  14. Izrailj zaboravi tvorca svojega, i sagradi dvorove, i Juda umnoži tvrde gradove; ali ću pustiti oganj u gradove ovomu, i spaliće dvorove onomu. 1.Car. 12, 31. Amos 2, 5.