1. Treće godine Kira cara Persijskoga objavi se riječ Danilu, koji se zvaše Valtasar; i riječ bješe istinita i o velikim stvarima; i razabra riječ i razumje utvaru. Dan. 1, 21.
2. U to vrijeme ja Danilo bjeh u žalosti tri nedjelje dana.
3. Jela ugodna ne jedoh, ni meso ni vino ne uđe u moja usta, niti se namazah uljem dok se ne navršiše tri nedjelje dana.
4. A dvadeset četvrtoga dana prvoga mjeseca bijah na brijegu velike rijeke Hidekela. 1.Moj. 2, 14. Dan. 12, 5.
5. I podigoh oči svoje i vidjeh, a to jedan čovjek obučen u platno, i pojas bješe oko njega od čistoga zlata iz Ufaza;
6. A tijelo mu bješe kao hrisolit, i lice mu kao munja a oči mu kao lučevi zapaljeni, a ruke i noge kao mjed uglađena, a glas od riječi njegovijeh kao glas mnogoga ljudstva. Jezek. 1, 7. Jezek. 1, 24. Jezek. 40, 3. Otkr. 1, 17.
7. I ja Danilo sam vidjeh utvaru, a ljudi što bijahu sa mnom ne vidješe je, ali ih popade strah velik, te pobjegoše i sakriše se.4.Moj. 22, 23.
8. I ostah sam, i vidjeh tu veliku utvaru, i ne osta snage u meni, i ljepota mi se nagrdi, i ne imah snage. Dan. 7, 28. Mat. 17, 1. Luka 1, 12. VBPHČV
9. I čuh glas od riječi njegovijeh, i kad čuh glas od riječi njegovijeh, izvan sebe padoh ničice licem na zemlju. Pesma 5, 2. Dan. 8, 18.
10. I gle, ruka me se dotače i podiže me na koljena moja i na dlanove moje.
11. I reče mi: Danilo, mili čovječe! slušaj riječi koje ću ti kazati, i stani pravo, jer sam sada poslan k tebi. I kad mi reče tu riječ, ustah drkćući. Jezek. 2, 1. Dela. 26, 16. VB
12. I reče mi: ne boj se, Danilo, jer prvoga dana kad si upravio srce svoje da razumijevaš i da mučiš sebe pred Bogom svojim, uslišene biše riječi tvoje, i ja dođoh tvojih riječi radi.Dan. 9, 23. Luka 2, 10.
13. Ali knez carstva Persijskoga staja mi nasuprot dvadeset i jedan dan; ali, gle, Mihailo jedan od prvijeh knezova dođe mi u pomoć; tako ja ostah ondje kod careva Persijskih. Dan. 12, 1.
14. I dođoh da ti kažem šta će biti tvome narodu poslije; jer će još biti utvara za te dane.
15. I kad mi govoraše tako, oborih oči svoje na zemlju i zanijemjeh. Dan. 8, 18.
16. I gle, kao čovjek dotače se usana mojih, i otvorih usta svoja, i progovorih i rekoh onomu koji stajaše prema meni: gospodaru moj, od ove utvare navališe moji bolovi na mene i nema snage u meni. Isa. 6, 7. Jer. 1, 9.
17. A kako može sluga mojega gospodara govoriti s gospodarem mojim? Jer od ovoga časa u meni nesta snage i ni dihanje ne osta u meni.
18. Tada onaj što bijaše kao čovjek opet me se dotače i ohrabri me.
19. I reče: ne boj se, mili čovječe; mir da ti je! ohrabri se, ohrabri se. I dokle mi govoraše, ohrabrih se i rekoh: neka govori gospodar moj, jer si me ohrabrio. 2.Moj. 14, 13. Rim. 8, 31.
20. A on reče: znaš li zašto sam došao k tebi? a sada ću se vratiti da vojujem na kneza Persijskoga; potom ću otići, i gle, doći će knez Grčki. Isa. 37, 36.
21. Ali ću ti kazati što je napisano u knjizi istinitoj. Nema nikoga da junački radi sa mnom u tom osim Mihaila kneza vašega. ČV