1. Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
2. Sine čovječji, okreni lice svoje prema gori Siru i prorokuj protiv nje. Amos 1, 11. Avd. 1, 10.
3. I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, goro Sire! i dignuću ruku svoju na te, i opustiću te sasvijem.
4. Gradove ću tvoje opustiti, i ti ćeš biti pustoš, i poznaćeš da sam ja Gospod.
5. Što je u tebe vječno neprijateljstvo, i rasipaš sinove Izrailjeve mačem u nevolji njihovoj, kad je kraj bezakonju njihovu, Psal. 137, 7.
6. Zato, tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, krvi ću te predati i krv će te goniti, jer ne mrziš na krv, krv će te goniti. Psal. 109, 17.
7. I obratiću goru Sir sasvijem u pustoš, da niko neće dolaziti ni odlaziti.
8. I napuniću gore njezine pobijenijeh njezinijeh; na humovima tvojim i u dolinama tvojim i po svijem potocima tvojim padaće pobijeni od mača.
9. Vječnu pustinju načiniću od tebe i gradovi se tvoji neće opraviti, i poznaćete da sam ja Gospod. Jer. 49, 17. Mal. 1, 3.
10. Što govoriš: ova dva naroda i ove dvije zemlje moje će biti, i naslijedićemo ih, ako i jest Gospod bio ondje, Psal. 83, 4. Joil 3, 2. Avd. 1, 11.
11. Zato, tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, učiniću po gnjevu tvom i po zavisti tvojoj, s kojom si postupala iz mržnje prema njima, i biću poznat među njima kad ti sudim. Psal. 137, 7. Isa. 26, 9. Mat. 7, 2.
12. I poznaćeš da sam ja Gospod čuo sve tvoje hule koje si govorila na gore Izrailjeve rekavši: opustješe, nama su dane da ih jedemo. Psal. 9, 16.
13. I veličaste se suprot meni ustima svojim, i množiste na me riječi svoje; čuo sam.
14. Ovako veli Gospod Gospod: kad se sva zemlja stane veseliti, tebe ću opustiti. Isa. 14, 7.
15. Kako si se ti veselila našljedstvu doma Izrailjeva što opustje, tako ću i tebi učiniti: opustjećeš, goro Sire, i sva zemljo Edomska; i poznaće se da sam ja Gospod. Prič. 17, 5. Avd. 1, 12.