1. A jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: Jezek. 32, 1. Jezek. 32, 17.
2. Sine čovječji, kaži Faraonu caru Misirskom i narodu njegovu: na što si nalik u veličini svojoj? Jezek. 29, 15. Jezek. 32, 19.
3. Eto, Asirac bješe kedar na Livanu, lijepijeh grana i debela hlada i visoka rasta, kojemu vrhovi bijahu među gustijem granama.Jezek. 29, 15. Dan. 4, 10. Naum 3, 18. Sof. 2, 13.
4. Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim.
5. Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše. Psal. 37, 35. Isa. 10, 7. Isa. 10, 13. Dan. 4, 11.
6. Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem sve zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeđahu svi veliki narodi. Jezek. 17, 23. Dan. 4, 12.
7. I bijaše lijep veličinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bijaše kod velike vode.
8. Kedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednačiti s njegovijem granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on. 1.Moj. 2, 8. 1.Moj. 2, 9.
9. Učinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviđahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem. 2.Moj. 9, 16. Psal. 75, 6. Dan. 4, 22.
10. Zato ovako veli Gospod Gospod: što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom, 2.Dnev. 25, 19. Jov 40, 6. Prič. 16, 18. Isa. 14, 13. Jezek. 28, 17. Dan. 5, 20. Jak. 4, 6.
11. Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu među narodima da čini s njim što hoće, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu.
12. I tuđinci, najljući između naroda, posjekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svijem potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga. Jezek. 28, 7. Jezek. 32, 5. Jezek. 35, 8. Dan. 4, 14.
13. Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske,
14. Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega među guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji slaze u jamu.Psal. 82, 7. Jezek. 32, 18.
15. Ovako veli Gospod Gospod: u koji dan side u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim.
16. Praskom padanja njegova ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji slaze u jamu; i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, što je najbolje i najljepše na Livanu, sva što se natapahu. Isa. 14, 8. Isa. 14, 15. Jezek. 26, 15. Jezek. 32, 31.
17. I oni sidoše s njim u grob k onima što su pobijeni mačem, i mišica njegova, i koji sjeđahu u hladu njegovu među narodima. Plač. 4, 20.
18. Na koje si među drvetima Edemskim nalik slavom i veličinom? Ali ćeš biti oboren s drvetima Edemskim u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati s onima koji su pobijeni mačem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod. Jezek. 28, 10. Jezek. 32, 19.