1. I reče mi: sine čovječji, pojedi što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevu. Jezek. 2, 8. Jezek. 2, 9. Otkr. 10, 9.
2. I otvorih usta, i založi me onom knjigom.
3. I reče mi: sine čovječji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i bješe mi u ustima slatka kao med. Otkr. 10, 9. Otkr. 10, 10.
4. Zatijem reče mi: sine čovječji, idi k domu Izrailjevu, i govori im moje riječi. Jezek. 3, 10.
5. Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego k domu Izrailjevu;
6. Ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima riječi ne bi razumio; k njima da te pošljem, poslušali bi te. Luka 10, 13.
7. Ali dom Izrailjev neće te poslušati, jer neće mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrda obraza i uporna srca. Jovan 15, 20.
8. Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovu obrazu, i čelo tvrdo prema njihovu čelu.
9. Kao kamen dijamanat, tvrđe od stijene dadoh ti čelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnički. Jer. 1, 18.
10. Potom reče mi: sine čovječji, sve riječi moje što ću ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim.
11. Idi k roblju, k sinovima naroda svojega, i govori im i reci im: tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali. Jezek. 2, 5.
12. Tada podiže me duh, i čuh za sobom glas gdje se silno razliježe: blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova; Jezek. 8, 3. Jezek. 11, 1. Dela. 8, 39.
13. I lupu krila onijeh životinja, koja udarahu jedno o drugo, i prasku točkova prema njima, glas koji se silno razlijegaše.
14. I duh me podiže i odnese, i iđah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna bješe nada mnom. 2.Car. 3, 15. Jezek. 11, 1.
15. I dođoh k roblju u Telaviv, koje stanovaše na rijeci Hevaru, i sjedoh gdje oni sjeđahu, i sjedjeh ondje među njima sedam dana čudeći se. Jov 2, 13. Psal. 137, 1.
16. A poslije sedam dana dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
17. Sine čovječji, postavih te stražarem domu Izrailjevu, da slušaš riječi iz mojih usta i opominješ ih od mene. Pesma 3, 3. Pesma 5, 7. Isa. 21, 6. Isa. 21, 8. Isa. 21, 11. Isa. 52, 8. Isa. 56, 10. Jer. 6, 17. Jevr. 13, 17.
18. Kad rečem bezbožniku: poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnoga puta njegova, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svojega bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku. Jezek. 3, 20. Jezek. 33, 6. Rim. 1, 16. 1.Tim. 4, 16.
19. A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zloga puta svojega, on će poginuti s bezakonja svojega, a ti ćeš sačuvati dušu svoju. Dela. 20, 26.
20. Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane činiti bezakonje, i ja mu podmetnem na što će se spotaći, te pogine, a ti ga ne opomenu, on će poginuti sa svoga grijeha, i neće se pomenuti pravedna djela njegova što je činio, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.Jezek. 18, 24. Jezek. 33, 12. 2.Pet. 2, 20.
21. Ako li ti opomeneš pravednika da ne griješi pravednik, i on prestane griješiti, on će živjeti, jer primi opomenu, i ti ćeš sačuvati dušu svoju. Dela. 18, 6. Rim. 2, 7.
22. I dođe ondje nada me ruka Gospodnja, i reče mi: ustani, izidi u polje, i ondje ću govoriti s tobom. Jezek. 8, 4.
23. I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje. Jezek. 1, 1. Jezek. 1, 28. Jezek. 8, 4. Jezek. 44, 4.
24. I uđe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reče mi: idi, zatvori se u kuću svoju. Jezek. 2, 2.
25. Jer, sine čovječji, evo, metnuće na te uzice, i svezaće te njima, i nećeš izlaziti među njih. Jezek. 4, 8.
26. I ja ću učiniti da ti se jezik prilijepi za grlo, te ćeš onijemjeti, i nećeš ih karati, jer su dom odmetnički. Jezek. 2, 5. Jezek. 24, 27. Os. 4, 4. Luka 1, 20. Luka 1, 22.
27. Ali kad ti progovorim, otvoriću ti usta, i kazaćeš im: ovako veli Gospod Gospod; ko će slušati, neka sluša, a ko neće slušati, neka ne sluša; jer su dom odmetnički. Jezek. 12, 2. Jezek. 24, 27. Jezek. 33, 22.