1. A ti nariči za knezovima Izrailjevijem; Jezek. 26, 17.
  2. I reci: šta bješe mati tvoja? lavica; među lavovima ležaše, mlad svoju među lavovima hranjaše.
  3. I othrani jedno mlade svoje, i posta lavić, i naučiv se loviti žderaše ljude. 2.Car. 23, 31.
  4. I čuše narodi za nj; uhvati se u jamu njihovu, i odvedoše ga u verigama u zemlju Misirsku. 2.Car. 23, 33. 2.Dnev. 36, 4. Jer. 21, 11.
  5. A ona kad vidje gdje se nada ali joj nad propade, uze jedno mlade svoje, i učini od njega lavića. 2.Car. 23, 34.
  6. I on idući među lavovima posta lavić, i nauči se loviti i žderaše ljude. Jer. 22, 13.
  7. I pozna dvore njihove, i pustošaše gradove njihove tako da opustje zemlja i što je u njoj od rike njegove.
  8. I ustaše na nj narodi iz okolnijeh zemalja, i razapeše mu mrežu svoju, i uhvati se u jamu njihovu. 2.Car. 24, 2.
  9. I metnuše ga u krletku u verigama, i odvedoše ga caru Vavilonskom, i metnuše ga u grad da mu se više ne čuje glas po gorama Izrailjevijem. 2.Dnev. 36, 6. Jer. 22, 18. Jezek. 6, 2.
  10. Dok bijaše miran, mati tvoja bijaše kao vinova loza, posađena kraj vode, rodna i granata bijaše od mnoge vode. 5.Moj. 8, 7. Psal. 80, 8. Psal. 128, 3. Jezek. 15, 2.
  11. I bijahu na njoj jaki prutovi za palicu vladalačku, i rastom svojim uzvisi se iznad gustijeh grana, i bi naočita visinom svojom, mnoštvom grana svojih. Dan. 4, 11.
  12. Ali bi iščupana u gnjevu i na zemlju bačena, i ustoka osuši rod njezin; polomiše se i posušiše se jaki prutovi njezini; oganj ih proždrije. Jezek. 17, 10. Os. 13, 15.
  13. A sada je posađena u pustinji, u zemlji suhoj i bezvodnoj. 5.Moj. 28, 48.
  14. I izađe oganj iz pruta grana njezinijeh i proždrije rod njezin da nema na njoj pruta jaka za palicu vladalačku. To je naricanje, i biće naricanje. Sud. 9, 15. Jezek. 15, 4.