- A ti nariči za knezovima Izrailjevijem; Jezek. 26, 17.
- I reci: šta bješe mati tvoja? lavica; među lavovima ležaše, mlad svoju među lavovima hranjaše.
- I othrani jedno mlade svoje, i posta lavić, i naučiv se loviti žderaše ljude. 2.Car. 23, 31.
- I čuše narodi za nj; uhvati se u jamu njihovu, i odvedoše ga u verigama u zemlju Misirsku. 2.Car. 23, 33. 2.Dnev. 36, 4. Jer. 21, 11.
- A ona kad vidje gdje se nada ali joj nad propade, uze jedno mlade svoje, i učini od njega lavića. 2.Car. 23, 34.
- I on idući među lavovima posta lavić, i nauči se loviti i žderaše ljude. Jer. 22, 13.
- I pozna dvore njihove, i pustošaše gradove njihove tako da opustje zemlja i što je u njoj od rike njegove.
- I ustaše na nj narodi iz okolnijeh zemalja, i razapeše mu mrežu svoju, i uhvati se u jamu njihovu. 2.Car. 24, 2.
- I metnuše ga u krletku u verigama, i odvedoše ga caru Vavilonskom, i metnuše ga u grad da mu se više ne čuje glas po gorama Izrailjevijem. 2.Dnev. 36, 6. Jer. 22, 18. Jezek. 6, 2.
- Dok bijaše miran, mati tvoja bijaše kao vinova loza, posađena kraj vode, rodna i granata bijaše od mnoge vode. 5.Moj. 8, 7. Psal. 80, 8. Psal. 128, 3. Jezek. 15, 2.
- I bijahu na njoj jaki prutovi za palicu vladalačku, i rastom svojim uzvisi se iznad gustijeh grana, i bi naočita visinom svojom, mnoštvom grana svojih. Dan. 4, 11.
- Ali bi iščupana u gnjevu i na zemlju bačena, i ustoka osuši rod njezin; polomiše se i posušiše se jaki prutovi njezini; oganj ih proždrije. Jezek. 17, 10. Os. 13, 15.
- A sada je posađena u pustinji, u zemlji suhoj i bezvodnoj. 5.Moj. 28, 48.
- I izađe oganj iz pruta grana njezinijeh i proždrije rod njezin da nema na njoj pruta jaka za palicu vladalačku. To je naricanje, i biće naricanje. Sud. 9, 15. Jezek. 15, 4.