1. Potom dođoše sve vojvode i Joanan sin Karijin i Jezanija sin Osajin, i sav narod, malo i veliko, Jer. 40, 8. Jer. 40, 13. Jer. 41, 11. Jer. 42, 8. Jer. 43, 2.
  2. I rekoše Jeremiji proroku: pusti preda se našu molbu, i pomoli se za nas Gospodu Bogu svojemu, za sav ovaj ostatak, jer nas je ostalo malo od mnogih, kao što nas oči tvoje vide, 2.Moj. 8, 28. 3.Moj. 26, 22. 1.Sam. 7, 8. 1.Car. 13, 6. Isa. 37, 4. Jer. 21, 2. Jer. 42, 20. Dela. 8, 24. Jak. 5, 16.
  3. Da bi nam pokazao Gospod Bog tvoj put kojim ćemo ići i šta ćemo raditi. Jezd. 8, 21. Psal. 27, 11. Prič. 3, 5.
  4. A Jeremija prorok reče im: poslušaću; evo, pomoliću se Gospodu Bogu vašemu po vašim riječima, i što vam odgovori Gospod kazaću vam, neću vam zatajiti ni riječi. 1.Sam. 3, 18. 1.Car. 22, 14. Jer. 23, 35. Dela. 20, 20.
  5. A oni rekoše Jeremiji: Gospod neka nam je svjedok istinit i vjeran da ćemo činiti sve što ti Gospod Bog tvoj zapovjedi za nas. 1.Moj. 31, 50. Jer. 42, 20.
  6. Bilo dobro ili zlo, poslušaćemo riječ Gospoda Boga svojega ka kojemu te šaljemo, da bi nam dobro bilo kad poslušamo glas Gospoda Boga svojega. 5.Moj. 6, 3. Jer. 7, 23. Jer. 43, 4.
  7. A poslije deset dana dođe riječ Gospodnja Jeremiji;
  8. Te sazva Joanana sina Karijina i sve vojvode što bijahu s njim, i sav narod, malo i veliko,
  9. I reče im: ovako veli Gospod Bog Izrailjev, ka kojemu me poslaste da iznesem preda nj molbu vašu:
  10. Ako ostanete u ovoj zemlji, sazidaću vas, i neću vas razoriti, i nasadiću vas i neću vas istrijebiti; jer mi je žao sa zla koje sam vam učinio. 5.Moj. 32, 36. Jer. 18, 8. Jer. 24, 6. Jer. 31, 28.
  11. Ne bojte se cara Vavilonskoga, kojega se bojite; ne bojte ga se, govori Gospod, jer sam ja s vama da vas sačuvam i da vas izbavim iz njegove ruke. 4.Moj. 14, 9. 5.Moj. 20, 4. Psal. 46, 7. Isa. 43, 5. Rim. 8, 31.
  12. I učiniću vam milost da se smiluje na vas, i vrati vas u zemlju vašu. Psal. 106, 45.
  13. Ako li rečete: nećemo da ostanemo u toj zemlji, ne slušajući glasa Gospoda Boga svojega Jer. 44, 16.
  14. Govoreći: ne, nego idemo u zemlju Misirsku, da ne vidimo rata i glasa trubnoga ne čujemo i ne budemo gladni hljeba, i ondje ćemo se naseliti,
  15. Onda čujte riječ Gospodnju, koji ste ostali od Jude; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: ako vi okrenete lice svoje da idete u Misir i otidete da se naselite ondje, 5.Moj. 17, 16. Jer. 44, 12. Luka 9, 51.
  16. Ondje će vas u zemlji Misirskoj stignuti mač kojega se bojite, i glad, radi koje se brinete, goniće vas ondje u Misiru i ondje ćete pomrijeti. Jezek. 11, 8.
  17. I svi ljudi koji su okrenuli lice svoje da idu u Misir da se ondje nasele, izginuće od mača i od gladi i od pomora, i nijedan ih neće ostati niti će koji uteći od zla koje ću pustiti na njih.Jer. 24, 10. Jer. 44, 14. Jer. 44, 28.
  18. Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kao što se gnjev moj i jarost moja izli na stanovnike Jerusalimske, tako će se izliti gnjev moj na vas, ako otidete u Misir, i bićete uklin i čudo i kletva i rug, i nećete više vidjeti ovoga mjesta. 2.Dnev. 34, 25. Jer. 6, 11. Jer. 18, 16. Jer. 24, 9. Jer. 26, 6. Jer. 44, 8. Jezek. 22, 22.
  19. Gospod vam govori, ostanci Judini! ne idite u Misir. Znajte da vam ja svjedočim danas. 5.Moj. 17, 16.
  20. Jer varaste duše svoje kad me poslaste ka Gospodu Bogu svojemu rekavši: pomoli se za nas Gospodu Bogu našemu, i kako reče Gospod Bog naš, javi nam i učinićemo.
  21. A kad vam javih danas, nećete da poslušate glasa Gospoda Boga svojega niti išta što mi zapovjedi za vas. Zah. 7, 11.
  22. Znajte dakle da ćete izginuti od mača i od gladi i od pomora na mjestu kuda ste radi otići da se stanite. Jezek. 6, 11.