1. Potom carova Sedekija sin Josijin mjesto Honije sina Joakimova, kojega postavi carem u zemlji Judinoj Navuhodonosor car Vavilonski. 1.Dnev. 3, 16. 2.Dnev. 36, 10. Dan. 1, 1.
  2. Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemaljski ne slušahu riječi Gospodnjih koje govoraše preko Jeremije proroka. 2.Car. 24, 19. Prič. 29, 12.
  3. I posla car Sedekija Jeuhala sina Selemijina, i Sofoniju sina Masijina sveštenika k Jeremiji proroku, te mu rekoše: pomoli se za nas Gospodu Bogu našemu. Jer. 21, 1.
  4. I Jeremija iđaše među narod i još ga ne bjehu metnuli u tamnicu.
  5. I vojska Faraonova izide iz Misira, a Haldejci koji bijahu Jerusalim čuvši glas o njoj otidoše od Jerusalima.2.Car. 24, 7. Jer. 34, 21. Jezek. 29, 7.
  6. A riječ Gospodnja dođe Jeremiji proroku govoreći:
  7. Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: ovako recite caru Judinu, koji vas je poslao k meni da me pitate: evo vojska Faraonova koja pođe vama u pomoć, vratiće se u svoju zemlju, u Misir. 2.Car. 24, 7. Isa. 30, 7. Jer. 21, 2. Jezek. 17, 16.
  8. A Haldejci će opet doći i opkoliće taj grad i uzeće ga i spaliće ga ognjem. Psal. 33, 10. Prič. 21, 30. Isa. 30, 1. Jer. 34, 22. Jer. 38, 18.
  9. Ovako veli Gospod: ne varajte se govoreći: otići će od nas Haldejci; jer neće otići. Jer. 37, 3.
  10. I da pobijete svu vojsku Haldejsku, koja će se biti s vama, i da ih ostane nekoliko ranjenika, i oni će ustati iz svojih šatora i spaliti taj grad ognjem. 3.Moj. 26, 36. Isa. 30, 17. Jer. 21, 4.
  11. A kad otide vojska Haldejska od Jerusalima radi vojske Faraonove,
  12. Izide Jeremija iz Jerusalima da bi otišao u zemlju Venijaminovu i uklonio se odande među narod.
  13. Ali kad bijaše na vratima Venijaminovijem, ondje bijaše starješina stražarski po imenu Jereja sin Selemije sina Ananijina, te uhvati Jeremiju proroka govoreći: ti bježiš ka Haldejcima.
  14. A Jeremija reče: nije istina, ne bježim ka Haldejcima. Ali ga ne htje slušati, nego uhvati Jereja Jeremiju i odvede ka knezovima.
  15. A knezovi se razgnjeviše na Jeremiju, i izbiše ga, i metnuše ga u tamnicu u kući Jonatana pisara, jer od nje bijahu načinili tamnicu. 1.Moj. 30, 20. Jer. 20, 1. Jer. 38, 26. Mat. 21, 35. Jovan 18, 22. Dela. 5, 40. Dela. 12, 6. Otkr. 2, 10.
  16. A kad Jeremija uljeze u jamu, u tamnicu, osta ondje dugo vremena. Jer. 38, 6. Plač. 3, 53.
  17. Potom posla car Sedekija, te ga izvadi, i upita ga u svojoj kući nasamo, i reče mu govoreći: ima li riječ od Gospoda? A Jeremija reče: ima. Još reče: bićeš predan u ruke caru Vavilonskomu. Jer. 21, 7. Mar. 6, 20.
  18. Potom reče Jeremija caru Sedekiji: šta sam ti skrivio ili slugama tvojim ili tomu narodu, te me metnuste u tamnicu?
  19. I gdje su vaši proroci koji vam prorokuju govoreći: neće doći car Vavilonski na vas ni na ovu zemlju?
  20. Sada dakle poslušaj, care gospodaru moj, pusti preda se molbu moju, nemoj me vraćati u kuću Jonatana pisara, da ne umrem ondje. Jer. 38, 26. Jer. 38, 28.
  21. Tada zapovjedi car Sedekija da zatvore Jeremiju u trijem od tamnice i da mu daju svaki dan po hljeb s ulice hljebarske, dokle traje hljeba u gradu. Tako sjeđaše Jeremija u trijemu od tamnice. 1.Car. 17, 6. 1.Car. 17, 9. 2.Car. 25, 3. Jer. 32, 2. Jer. 38, 9. 2.Kor. 6, 4.