1. Slušajte riječ koju vam govori Gospod, dome Izrailjev.
  2. Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi. 3.Moj. 20, 23.
  3. Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
  4. Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;
  5. Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu ići; ne boj ih se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti. 1.Car. 18, 26. Psal. 115, 5. Psal. 115, 7. Isa. 41, 23. Isa. 46, 7. Avak. 2, 19.
  6. Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. 2.Moj. 8, 9. Psal. 86, 8. Psal. 86, 10.
  7. Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima! jer tebi to pripada; jer među svijem mudarcima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takoga kakav si ti.Otkr. 15, 4.
  8. Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini.
  9. Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, djelo umjetničko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i skerleta, sve je djelo umjetničko. Dan. 10, 5.
  10. A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi. Jer. 51, 29. 1.Tim. 6, 17.
  11. Ovako im recite: bogova, koji nijesu načinili neba ni zemlje, nestaće sa zemlje i ispod neba.
  12. On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa; 1.Moj. 1, 1. 1.Moj. 1, 6. Jov 38, 4. Psal. 89, 11. Psal. 136, 5. Isa. 40, 28. Jer. 51, 15. Dela. 14, 15.
  13. On kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh. Psal. 135, 7.
  14. Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž liveni likovi njegovi, i nema duha u njima.
  15. Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim, poginuće.
  16. Nije taki dio Jakovljev, jer je tvorac svemu, i Izrailj mu je našljedstvo, ime mu je Gospod nad vojskama. 3.Moj. 20, 23. 5.Moj. 32, 9. Psal. 16, 5. Psal. 73, 26. Psal. 74, 2. Jer. 31, 35. Jer. 32, 18. Jer. 51, 19. Plač. 3, 24.
  17. Pokupi iz zemlje trg svoj ti, koja sjediš u gradu.
  18. Jer ovako veli Gospod: gle, ja ću izbaciti kao praćom stanovnike ove zemlje, i pritijesniću ih da osjete. 1.Sam. 25, 29.
  19. Teško meni od muke moje, reći će; ljuta je rana moja; a ja rekoh: to je bol, treba da ga podnosim. Mih. 7, 9.
  20. Moj je šator opustošen i sva uža moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje.
  21. Jer pastiri postaše bezumni i Gospoda ne tražiše; zato ne biše srećni, i sve se stado njihovo rasprša.
  22. Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski. Jer. 1, 14.
  23. Znam, Gospode, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim. Psal. 17, 5. Psal. 119, 116. Prič. 16, 1. Prič. 16, 9. Prič. 20, 24.
  24. Karaj me, Gospode, ali s mjerom, ne u gnjevu svom, da me ne bi zatro. Psal. 6, 1. Jer. 30, 11. Avak. 3, 2.
  25. Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivlju imena tvojega, jer proždriješe Jakova, proždriješe ga da ga nema, i naselje njegovo opustiše. Jov 18, 21. 1.Sol. 4, 5. 2.Sol. 1, 8.