1. Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. 1.Car. 22, 19. 2.Car. 15, 7. Jezek. 1, 26. Jovan 12, 41.
  2. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. Jezek. 1, 11. Otkr. 4, 8.
  3. I vikahu jedan drugome govoreći: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.
  4. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima.
  5. I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. Jezek. 12, 2. Dan. 10, 8. Luka 5, 8. ČV
  6. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, 3.Moj. 16, 12.
  7. I dotače se usta mojih i reče: evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se.Dan. 10, 16.
  8. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: koga ću poslati? i ko će nam ići? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene. 1.Moj. 1, 26.
  9. A on reče: idi, i reci tome narodu: slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati.
  10. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.
  11. A ja rekoh: dokle Gospode? A on reče: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, Isa. 13, 12. Isa. 24, 3. Mih. 2, 4.
  12. I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji. 5.Moj. 28, 64. Isa. 10, 23.
  13. Ali će još biti u njoj desetina, pa će se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišće ostaje stablo, tako će sveto sjeme biti njezino stablo. Rim. 11, 5.