1. Pade Vil, izvali se Nevo; likovi njihovi metnuše se na životinju i na stoku; što nosite, teško je, i umoriće. Isa. 30, 6. Jer. 10, 5. Jer. 51, 44.
2. Izvališe se, padoše svi, ne mogoše izbaviti tovara, nego i sami otidoše u ropstvo. Isa. 30, 6.
3. Slušajte me, dome Jakovljev i svi koji ste ostali od doma Izrailjeva, koje nosim od utrobe, koje držim od rođenja. 2.Moj. 19, 4. 5.Moj. 1, 31.
4. I do starosti vaše ja ću biti isti, i ja ću vas nositi do sijeda vijeka; ja sam stvorio i ja ću nositi, ja ću vas nositi i izbaviću. Psal. 48, 14. Psal. 102, 27. Mal. 3, 6.
5. S kim ćete me izjednačiti i isporediti? koga ćete mi uzeti za priliku da bi bio kao ja?
6. Prosipaju zlato iz toboca i mjere srebro na mjerila, plaćaju zlataru da načini od njega boga, pred kojim padaju i klanjaju se.
7. Meću ga na rame i nose ga, i postavljaju ga na mjesto njegovo, te stoji i ne miče se s mjesta svojega; ako ga ko zove, ne odziva se niti ga izbavlja iz nevolje njegove. 1.Sam. 5, 3. Isa. 46, 2. Jer. 10, 5.
8. Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, uzmite na um, prestupnici!
9. Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, 5.Moj. 32, 7.
10. Koji od početka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja. Psal. 33, 11. Dela. 5, 39. Jevr. 6, 17.
11. Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću. 4.Moj. 23, 19. Isa. 18, 6. Tit. 1, 2.
12. Slušajte me, koji ste uporna srca, koji ste daleko od pravde. Rim. 10, 3.
13. Približih pravdu svoju, nije daleko, i spasenje moje neće odocniti, jer ću u Sionu postaviti spasenje, u Izrailju slavu svoju. Psal. 24, 5. Isa. 56, 1. Isa. 62, 11. Joil 2, 32. Zah. 9, 9. Mat. 3, 2. Dela. 13, 26. Rim. 1, 17. 1.Tim. 1, 15.