- Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš. ČV
- Govorite Jerusalimu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grijehe svoje. Plač. 4, 22.
- Glas je nekoga koji viče: pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Mal. 3, 1. Mat. 3, 3. Mar. 1, 3. Luka 1, 76. Luka 3, 4. Luka 7, 27. Jovan 1, 23.
- Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. Isa. 2, 14. Luka 3, 5.
- I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. 2.Moj. 16, 7. Psal. 72, 19. Jezek. 36, 23. Luka 2, 10. ČV
- Glas govori: viči. I reče: šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Jov 34, 15.
- Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava.
- Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. 1.Pet. 1, 25.
- Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: evo Boga vašega. ČVČV
- Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Isa. 62, 11.
- Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako. 4.Moj. 11, 12. Isa. 49, 10. Jezek. 34, 23. Jovan 10, 11. Jevr. 13, 20. 1.Pet. 2, 25. Otkr. 7, 17.
- Ko je izmjerio vodu grstima svojim i nebesa premjerio peđu? ko je mjerom izmjerio prah zemaljski, i gore izmjerio na mjerila i bregove na poteg? 1.Moj. 1, 2. Jov 28, 25. Jov 38, 5. Avak. 3, 6.
- Ko je upravljao duh Gospodnji? ili mu bio savjetnik i naučio ga? Jov 36, 23. 1.Kor. 2, 16.
- S kim se je dogovarao i ko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma?
- Gle, narodi su kao kap iz vijedra, i kao praška na mjerilima broje se; gle, premješta ostrva kao prašak.
- Ni Livan ne bi bio dosta za oganj, i životinje njegove ne bi bile dosta za žrtvu paljenicu.
- Svi su narodi kao ništa pred njim, manje negoli ništa i taština vrijede mu.
- S kim ćete dakle izjednačiti Boga? i kaku ćete mu priliku naći? Dela. 17, 29. ČV
- Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije. Jer. 10, 9.
- A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče. Isa. 46, 7. Jer. 10, 4.
- Ne znate li? ne čujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih? Psal. 19, 1. Isa. 37, 26. Dela. 14, 17. Rim. 1, 19.
- On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. 1.Moj. 1, 1. 1.Moj. 1, 6. Jov 9, 8. Psal. 104, 2. Jer. 10, 12.
- On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština. Jov 12, 21.
- Kao da nijesu posađeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih. Isa. 40, 7.
- S kim ćete me dakle izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti. 5.Moj. 4, 15. Isa. 40, 18. Dela. 17, 24.
- Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno? Psal. 147, 4. Isa. 51, 6.
- Zašto govoriš, Jakove, i kažeš, Izrailju: sakriven je put moj od Gospoda, i stvar moja ne izlazi pred Boga mojega?
- Ne znaš li? nijesi li čuo da Bog vječni Gospod, koji je stvorio krajeve zemaljske, ne sustaje niti se utruđuje? razumu njegovu nema mjere. Rim. 11, 33.
- On daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost. Sud. 15, 19.
- Djeca se more i sustaju, i mladići padaju; Jer. 48, 15. Jer. 49, 26. Jer. 50, 30. Plač. 1, 15. Amos 8, 13.
- Ali koji se nadaju Gospodu, dobijaju novu snagu, podižu se na krilima kao orlovi, trče i ne sustaju, hode i ne more se. Jov 17, 9. Psal. 25, 3. Isa. 8, 17. Jer. 48, 15. Plač. 3, 25. Mar. 9, 29. 2.Kor. 4, 8. 2.Kor. 4, 16.