1. Šaljite jaganjce gospodaru zemaljskom, od Sele do pustinje, ka gori kćeri Sionske. 2.Car. 3, 4.
2. Jer će biti kćeri Moavske na brodovima Arnonskim kao ptica koja luta, otjerana s gnijezda. 4.Moj. 21, 13. Prič. 26, 2. Jer. 48, 9.
3. Učini vijeće, narode, načini sjen u podne kao noć, zakloni izagnane, nemoj izdati bjegunaca. Avd. 1, 14.
4. Neka kod tebe borave izgnani moji, Moave; budi im zaklon od pustošnika; jer će nestati nasilnika, prestaće pustošenje, istrijebiće se sa zemlje koji gaze druge. Jer. 40, 11.
5. I utvrdiće se prijesto milošću, i na njemu će sjedjeti jednako u šatoru Davidovu koji će suditi i tražiti što je pravo i biti brz da čini pravdu. Psal. 89, 14. Prič. 20, 28. Dan. 7, 14.
6. Čusmo za oholost Moava vrlo ponositoga, za ponos njegov i oholost i obijest njegovu; laži njegove neće biti tvrde.Jer. 48, 29. Sof. 2, 10.
7. Zato će ridati Moavac nad Moavcem, svi će ridati; nad temeljima Kir-Aresetskim uzdisaćete, jer su razvaljeni.2.Car. 3, 25.
8. I polja Esevonska posušiše se i čokot Sivamski; gospoda narodna potrše krasne loze njegove, koje dosezahu do Jazira i vijahu se po pustinji; odvode njegove pružahu se i prelažahu preko mora.
9. Zato ću plakati plačem Jazirskim za čokotom Sivamskim; zaljevaću te suzama svojim, Esevone i Elealo, jer pjesma o ljetini tvojoj i o žetvi tvojoj pade. Jer. 40, 10.
10. I nesta radosti i veselja s polja rodnoga, u vinogradima se ne pjeva ni podvikuje, vina u kacama ne gazi gazilac; učinih kraj pjesmama.
11. Zato utroba moja ječi kao gusle za Moavom, i srce moje za Kir-Eresom. Jer. 48, 36.
12. I kad se vidi da se umorio Moav na visini svojoj, ući će u svetinju svoju da se pomoli; ali ništa neće svršiti. 4.Moj. 22, 4. Isa. 15, 2. Jer. 48, 35.
13. Ovo je riječ što reče Gospod za Moava davno.
14. A sada veli Gospod govoreći: do tri godine, kao što su godine najamničke, ološaće slava Moavova sa svijem mnoštvom njegovijem, i što ostane biće vrlo malo i nejako. 5.Moj. 15, 18. Isa. 15, 5.