- Dragi moj siđe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane. Isa. 40, 11. Isa. 56, 8. Sof. 3, 17. Jovan 10, 16. Otkr. 7, 17.
- Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase među ljiljanima. Pesma 2, 16. Otkr. 21, 2.
- Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama. 2.Kor. 10, 4.
- Odvrati oči svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu. Pesma 4, 1.
- Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove. Pesma 4, 2.
- Jagodice su tvoje između vitica tvojih kao kriška šipka.
- Šezdeset ima carica i osamdeset inoča, i djevojaka bez broja;
- Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoče hvališe je.
- Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, čista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?
- Siđoh u orašje da vidim voće u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci. Pesma 7, 12.
- Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova.
- Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta ćete gledati na Sulamci? kao čete vojničke.