1. Riječi cara Lemuila; sabrane riječi, kojima ga je učila mati njegova.
  2. Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih?
  3. Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve.5.Moj. 17, 17. Nem. 13, 26. Prič. 7, 26. Os. 4, 11.
  4. Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piće, Prop. 10, 17.
  5. Da ne bi pijući zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku. Os. 4, 11.
  6. Podajte silovito piće onome koji hoće da propadne, i vino onima koji su tužna srca; Psal. 104, 15.
  7. Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeća svoje muke.
  8. Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti.
  9. Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome. 3.Moj. 19, 15. 5.Moj. 1, 16. 2.Sam. 8, 15. Prič. 21, 13. Isa. 1, 17. Isa. 1, 23. Jer. 22, 16. Zah. 7, 9. Jovan 7, 24. Jevr. 1, 9.
  10. Ko će naći vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser.
  11. Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neće nedostajati.
  12. Čini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega.
  13. Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.
  14. Ona je kao lađa trgovačka, iz daleka donosi hranu svoju.
  15. Ustaje dok je još noć, daje hranu čeljadi svojoj i posao djevojkama svojim. Mat. 24, 45. Luka 12, 42. Rim. 12, 11.
  16. Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd.
  17. Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje.
  18. Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noću žižak.
  19. Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno.
  20. Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome.
  21. Ne boji se snijega za svoju čeljad, jer sva čeljad njezina ima po dvoje haljine.
  22. Pokrivače sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je. Prič. 7, 16.
  23. Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim. 5.Moj. 16, 18. Prič. 12, 4. 1.Kor. 11, 7.
  24. Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu.
  25. Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide. 1.Tim. 2, 9.
  26. Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga.
  27. Pazi na vladanje čeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede. Prič. 14, 1. 1.Tim. 5, 14. 2.Tim. 3, 15. Tit. 2, 4.
  28. Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin također hvali je; 1.Car. 2, 19.
  29. Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve.
  30. Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu. Psal. 112, 1.
  31. Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina. Ruta 2, 11.